Izdvajamo

 

Kao i prethodnih godina, Sabit je krenuo iz Švicarske prema Bihaću, kao uvertira za maraton Bihać - Srebrenica. U petak je započeo ovu zahtjevnu vožnju zajedno sa svojim biciklističkim klubom iz St. Margrethena, a danas u 16:00 sati su stigli u Cazin, gdje su ga dočekali naši Edo i Amel iz BK Kozarac.
Zajedno su nastavili put prema Kozarcu, a planiran dolazak u našu čaršiju je večeras oko 20:00 sati.
U ponedjeljak naši biciklisti nastavljaju put prema Bihaću, odakle kreće zvanični maraton. Pozivamo vas da se okupimo u ponedjeljak u 9:30 sati kod spomen obilježja u Kozarcu, kako bismo ih dostojanstveno ispratili na ovaj put.
Sabite, sretno sa zadnjim kilometrima!

Biciklistički klub “Kozarac”

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.