Briga me za kuću, samo da se meni moja Beba vrati – krši ruke Dragica Rešidović.

Nudi nas s čim god. Samo da nešto uzmemo, jer u njezinu kraju ne valja u nečiju kuću ući, a ništa ne uzeti. Kuće, međutim, nema. Kao ni Bebe, a da se ona hoće odnekud pojaviti sve bi im bilo upola lakše.

Požar je kroz Marušiće u subotu prošao kao što dječje ruke kroz pijesak prolaze. Vatra se poigrala ljudskim sudbinama. Onako ti je kako te šiška dopadne.

– Jučer nismo ni znali što nas je snašlo, a danas smo u šoku – kaže nam Dragica.

Kad ih je plamen okružio nekako su uspjeli pobjeći, uspjela je, veli, zgrabiti tek pasoše i novčanik. Beba joj je pobjegla. Prepala se i nestala. Valjda je dobro.

– Mače naše malo. Doveli smo je sa sobom iz Bosne. Samo da nam se ona vrati i sve će biti kako treba. Preživjet ćemo – govori Dragica dok joj se oči pune suzama.

Odmahuje rukom, ne bi više, eno vam Ahmeta, on će nam sve dalje reći.

– A što da kažem. Ona je vikala požuri, požuri, i da nismo požurili ne vjerujem da bismo sada s vama razgovarali – mirno će Ahmet.

GOLI I BOSI

Stoji pored zgarišta svoje male kuće, vikendice skrivene usred borove šume, i objašnjava kako baš voli Marušiće. I ljude koji u Marušićima žive. Posebno maloga Marija koji im je i sad došao pomoći, pitati ih treba li im što, bilo što, samo neka kažu.

– Ne treba, dušo – miluje ga Dragica po crnoj kosi i tura mu u ruku 20 eura, da ima za piće, da počasti koju curu.

Rešidovići su sve izgubili, a sve imaju. I sve daju. Ognju su dali jedan dio kuće. Potpuno je izgorio, nestao.

– Tu nam je bila spavaća soba – pokazuje Ahmet u prazan prostor – eno tamo je bio krevet, a tamo ormari s odjećom.

Sad su, sliježe ramenima, goli i bosi ostali. Srećom, auto je uspio ugasiti. Kad je u subotnje pakleno jutro stigao do njega već je bio gorio.

– Jedva smo se probili do Mimica. Vozili smo kroz tunel od vatre i dima – slikovito će.

Ustaje s jedine stolice jer mu je neugodno sjediti dok gosti stoje.

– De, Dragice, nađi još koju.

Ne treba, zahvaljujemo i idemo dalje. Obećavamo da ćemo i Bebu potražiti. Vratit će se ona, hoće, čim se zemlja malo ohladi. I agregati prestanu klapati. Jer, struje i dalje u Marušićima nema. Radnici HEP-a penju se po nagorjelim stupovima i uklanjaju beskorisne žice. Potrajat će, kažu, barem još koji dan dok se sve ne normalizira.

mojprijedor.com
Slobodna Dalmacija
Foto: Tom Dubravec/Cropix
Ahmet Rešidović/Facebook