Izdvajamo

 

Organizatori bojkota u BiH koji je bio juče saopštili su da je protekao prilično uspješno, a proveden je u trgovinama, benzinskim pumpama i ugostiteljskim objektima.

Ipak, tu borba ne staje. Organizatori su poručili da će je nastaviti.

“Hvala vam na zajedništvu i odlučnosti! Zajedno smo pokazali da možemo stati u odbranu svojih prava i jasno poslati poruku trgovcima i vlastima da nećemo šutjeti dok cijene osnovnih životnih namirnica rastu bez kontrole”, stoji u objavi na stranici BOJkot BiH.

Organizatori zatim poručuju da je “bojkot je uspio, ali borba još nije gotova!”

Organizatori su najavili da bi bojkot u BiH u narednoj sedmici trebao biti produžen na dva dana.

“Kako bismo nastavili s pritiskom, u narednoj sedmici BOJkot zakazujemo za dva dana, obzirom da je ta opcija izglasana u prethodnoj anketi.

Naš prijedlog je da to budu srijeda i petak, ali uvažavamo i drugačija razmišljanja, da to bude petak i subota”, napisali su oni.

Građani se u anketi izjašnjavaju o tome.

“Pozivamo vas da se tih dana ponovo uzdržimo od kupovine u trgovačkim lancima koji i dalje odbijaju sniziti previsoke cijene na razuman nivo.

Mi ne prihvatamo ono što vlast trenutno nudi, a to je zamrzavanje trenutnih cijena – jer zbog tih cijena smo i napravili BOJkot! Cilj nije zadržati napumpane cijene, već ih smanjiti na fer i realan nivo”, piše u objavi.

Jučerašnji bojkot osjetio se u velikim supermarketima u cijeloj BiH koji su u većini slučajeva zjapili prazni.

avaz.ba
Foto – Nijaz Huremović – Kozarac.eu

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.