Izdvajamo

Tragom informacije da je ekipa ljudi iz Federalnog ministarstva juce posjetila gradsku upravu Prijedor a da je razlog njihove posjete pocetak implementacije projekata rekonstrukcije stambenih porodicnih kuca po Javnom pozivu iz 2012. godine potrazio sam informaciju
vise od predsjednika Skupstine grada Prijedora i clana gradske Komisije za podrsku povratka i odrzivi povratak, gospodina, Seada Jakupovica…

 

Da posjetim,
Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica je prosle godine objavilo Javni poziv za obnovu stambenih porodicnih kuca i nakon toga objavilo i preliminarnu listu potencijalnih korisnika. Komisija ovog Resornog ministarstva je tokom obilaska potencijalnih korisnika imala sastanak sa predstavnicima nadleznog odjeljenja grada Prijedor. Nadlezni su je upoznali da u Prijedoru postoji pored vec prijavljenih i izrazen broj vrlo teskih slucajeva, odnosno familija, ciji su postojeci objekti u potrebi sanacije a nisu prijavljivani na pomenuti oglas zbog komplikovane procedure i specificnosti u kojima zive. Primjer familije Tahire Hopovac iz Carakova koja godinama zivi u rusevini tudjeg objekta najbolje oslikava i podkrijepljuje tu tvrdnju.

Posto sam radeci u Komisiji zajedno sa odbornicima Muharemom Murselovicem i Nedjadom Besicem obisao teren i poblize se upoznali sa stvarnom problematikom zakljucili smo da bi bilo dobro da nadjemo nacin da i ovakve slucajeve rijesavamo, istice Jakupovic ..
Koordiniranim aktivnostima a zahvaljujuci i razumijevanju odgovornih kako iz Lokalne vlasti (pored clanova Komisije i gradonacelnika Pavica) i  Federalnog ministarstva ukljucili smo devet vrlo ugrozenih familija u projekat OPEC koji podrazumijeva “kljuc u ruke”. Pored familije Tahire Hopovac iz Carakova na spisku su i familije: Jasima Brdara, Isaka Padjana, Harisa Cikotica, Hase Zerica, Smaje Basica, Muhameda Jakupovica, Jasmina Zeljkovica i Ismeta Hodzica.

Razloga za zadovoljstvo imaju jos cetiri familije (Elezovic Sabahudin iz Trnopolja, Mesic Ismet iz Prijedora, Pilipovic Mirzet iz Cejreka i Hasanagic  Asim iz Prijedora) koji su juce potpisali ugovore sa obavezom da ce ugraditi donirani gradjevinski materijal za svoje stambene jedinice.
Jucer je pomenute familije obisla i projektanska kuca koja je angazovana putem javnog tendera od strane Federalnog ministarstva za izradu projektne dokumentacije i nadzor objekata i ako vrijeme posluzi radovi bi mogli poceti vec tokom i ove jeseni, istice Jakupovic…


U nakani da saznamo koju rijec vise o saradnji, realizaciji i drugih projekata od strane ovog Ministarstva i Lokalne vlasti grada Prijedora, predsjednik gradske Skupstine istice da pored zahvalnosti za realizaciju naprijed spomenutog  projekta prema ovom ministarstvu i licno ministru Adilu Osmanovicu ocekuje i realizaciju projekta sekundarnog vodovoda za mjesnu zajednicu Carakova koji je takodje prosle godine uredno kandidovan od grada Prijedora i nalazi se na prvom mjestu po bodovima na preliminarnoj listi projekata za grad Prijedor…

MojPrijedor/Nijaz Brkic

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.