Izdvajamo

 

Prijatelji Enes Alukić-Čebulja i Islam Melkić-Kićo organizovali su akciju u kojoj su prikupili novac za invalidska kolica, na struju, za našeg sugrađanina Edina Jaskića-Ramagu iz Kamičana. Da podsjetimo, Ramagi su prije par sedmica morali amputirati (odsjeći) lijevu nogu i on sad ne može da hoda.

Čebulja i Kićo su Ramagi olakšali život, i ne kriju da im je srce puno. Odlučili su da mu pomognu, pokrenuli akciju i dao je koliko je ko mogao. Kupili su invalidska kolica na struju i predali Ramagi. Humanost kozarčana je poznata u cijelom svijetu.

Ramaga kaže da su ga ova kolica obradovala, i došla su, kaže u pravi čas. On je zahvalan jer mu je na ovaj način omogućeno da lakše podnosi ovu nesreću i da može izaći vani.
Još jednom veliko hvala svim učesnicima ove akcije.

Nijaz-Caja Huremović

Spisak donatora u ovoj akciji

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.