Zbog praznih novčanika prodaju slobodu

Borka S. (52), medicinska radnica iz Prijedora, prije godinu je postala žrtva drskog lopova koji joj je s radnog stola, dok je nakratko izašla u drugu prostoriju, ukrao torbu s novčanikom.

Tako je ostala bez 350 maraka, većeg dijela mukom zarađene plaće, svih ličnih dokumenata i zlatnih naušnica koje su joj, s obzirom na to da je riječ o poklonu majke, bile neprocjenjive.

Slučaj 'Lemo'

Policija je ubrzo uhapsila Irfana Lemu (31) iz Livna i to u trenutku dok je još jednoj Prijedorčanki, koja je ljekar, opet s radnog mjesta, pokušao ukrasti torbu. Klupko sitnih krađa koje se vezuje uz njegovo ime tada se počelo odmotavati.
Lemo, koji je zaposleni otac dvoje maloljetne djece s posljednjim prebivalištem u  Prijedoru, elektromehaničar po zanimanju, ubrzo se našao na sudu koji ga je nepravosnažnom presudom za počinjene krađe novčano kaznio sa 1.500 maraka.

Ukoliko je ne plati, kad presuda postane pravosnažna, morat će u zatvor. Kako dan proveden u zatvoru košta 100 KM, to znači da bi Lemo u zatvoru, ukoliko ne plati, morao biti 15 dana. Borka S. je zbog te činjenice još više razočarana.

- Znam da su ga osudili, ali šta ja imam od toga. Ukrao mi je gotovo cijelu platu, a ako ne plati kaznu, ide na tri sigurna obroka dnevno i na toplo. Nekako mi to dođe čak i inspirativno, jer ja od plate koju je gospodin ukrao to sebi jedva mogu priuštiti. I još će ga fino i čuvati, a imat će i bogat društveni život sa sebi sličnima, gdje će dopuniti „znanje“ i razmijeniti iskustva. To će mu biti kao godišnji odmor - kaže ova Prijedorčanka.

Broj osuđenika u RS koji uglavnom zbog prekršaja budu osuđeni na novčane kazne, ali ih kasnije zamijene zatvorskim, raste iz godine u godinu. U 2012. u zatvorima u ovom entitetu bilo je više od 300 osuđenika koji su ležali jer nisu mogli izmiriti novčanu kaznu koju im je izrekao sud. Godinu ranije, bilo je 286 takvih osuđenika.

Nema evidencije

Iz prakse sudova vidljivo je da se rijetko dešava da neko pošalje službeni dopis u kojem insistira na zatvoru, nego jednostavno ne plati novčanu kaznu u predviđenom zakonskom roku pa mu sud automatski preinači presudu.

- Teško je navesti precizan podatak koliko je bilo takvih slučajeva u kojima su presude preinačene. Međutim, prošle godine smo, naprimjer, imali više od 200 novčanih kazni, od kojih je svega deset posto plaćeno. Većina ostalih je pretvorena u zatvorske - potvrdila je za “Avaz” portparol Osnovnog suda u Banjoj Luci Maja Vulić.

S obzirom na to da dan u zatvoru “košta” 100 maraka, a da je maksimalan period koji se može odležati, umjesto da se plati kazna, šest mjeseci, najveći iznos koji robijaju zatvorenici je 18.000 KM.

U Federaciji BiH ne vodi se ovakva vrsta evidencije te konkretne podatke nismo uspjeli dobiti od Federalnog ministarstva pravde kao ni iz općinskih ili kantonalnih sudova.

Niko ne želi rad za opće dobro

Zanimljivo je, također, da još nikada u praksi sudova u Republici Srpskoj nijedan zatvorenik nije tražio društveno koristan rad umjesto zatvorske kazne iako Krivični zakon to predviđa. Naime, već deset godina postoji mogućnost da se zatvorska kazna do godinu može zamijeniti radom za opće dobro na slobodi, samo ukoliko optuženi na to pristane.
Do sada nijedan takav postupak nije pokrenut.

Avaz