Izdvajamo

Nakon  saobraćajne nesreće u kojoj je teško povrijeđena, iako bolje, Besima Kahrimanović iz Prijedora se i  dalje nalazi u životnoj opasnosti. U četvrtak, u večernjim časovima, urađen i prvi operativni zahvat kako bi se uklonile opasnosti od daljnih  krvarenja te dijagnostifikovalo stvarno stanje unutrašnjih organa.

Besima će u narednom periodu morati biti podvrgnuta i drugim operativnim zahvatima, a najkomplikovaniji od njih će biti pokušaj spašavanja nogu

Besimina kćerka Irma i dalje apeluje na sve ljude, dobrovoljne davaoce krvi i one koji bi pomogli njenoj majci, da se upute u prijedorsku ili banjalučku bolnicu i da se pridruže grupi davaoca krvi.

"Krv se može dati svaki dan u Zavodima za transfuziju, i to u Prijedoru do 13 časova, a u Banjaluci do 15 časova. Molim samo sve davaoce krvi za pri davanju krvi naznače za Besimu Kahrimanović. Krv će joj biti potrebna i u narednim danima tako da pozivamo sve dobrovoljne davaoce krvi i ljude dobre volje da se odazovu našem pozivu", rekla je kćerka Besmime Kahrimanović Irna za portal BUKA.

Podsjetimo da je spremnost da daruje krv nakon saznanja o nesreći iskazala je i šefica Kancelarije Savjeta Evrope u BiH Mary Ann Hennessey, duboko ganuta akcijom Prijedorčana


Iz Kliničkog centra u Banjaluci saopšteno je da su Besimi Kahrimanović danas operisane obje potkoljenice i skočni zglog. Pacijentkinja je u teškom stanju, priključena na aparat za vjestačko disanje i sve dalje prognoze su preuranjene.

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.