Izdvajamo

Danas je na Debelom Brijegu, u organizaciji Planinarskog društva Mrakovica, održana Crimužijada. Ja sam jutros zakasnio doći u Kozarac na okupljanje i kretanje prema domu. Sa Enom Bešićem sam stigao oko 11.30 i ispred doma zatekao manju grupu planinara koji su bili zauzeti oko kotlića, roštilja i specijaliteta od jaja i crimuže. Rekoše mi da se taj specijalitet zove Ćilbur.

Indira Kapetanović, predsjednik planinarskog društva Mrakovica, mi reče da je većina raje otišla u šetnju do Bukovog Točka.

Jedni su zauzeli pozicije i čekaju kotlić da probaju.

Neki su donijeli sa sobom hranu, uštipci, suho meso, kajmak, sir, maslenica....

Indira mi reče da su stigli gosti iz različitih mjesta, Cazin, Bosanska Krupa, Sanski Most... Indira je stizala na sve strane, da pomogne oko hrane, dočeka goste i sa svima porazgovara.

Tamka je bila glavna kuharica i kako mi reče Indira, ona je jedna od najzaslužnijh za održavanje crimužijade, a i ostalih fešti koje pravi ovo društvo.

Kad je kotlić bio gotov stigli su i planinari iz šetnje pa su navalili na hranu.

Hamdu mi je bilo najteže fotografisati. Ovaj čovjek je stalno u pokretu i brine se da sve bude savršeno. On ne žali truda da ugosti raju i da svak bude zadovoljan.

Poslije kotlića došao je na red najintersantniji momenat ovog dana. Trebalo je da počne fudbalska utakmica između domaćina i gostiju. Utakmicu su igrale žene, a sudija je bio Mustafa. Kakva i koliko  zanimljiva utakmica je bila, teško je opisati ali nadam se da će narednih par fotki pokazati mnogo.

 

Rezultat utakmice neznam, ali to i nije važno. Bitno je da smo se dobro zabavljali.

Poslije utakmice je harmonika došla u na red.

Braco i njegova raja su donijeli dvije velike pogače i uz Tamkin ćilbur su imali dobar ručak.

Na kraju mi Indira reče da ce u buduće svake godine, Planinarsko društvo Mrakovica, organizovati crimužijadu.

 

 

 

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?