Ostalo

To da smo neznalice koje žive razbacane po gudurama, već odavno znamo.Da bi se u to uvjerili ne moramo listati geografski atlas. Dovoljno se osvrnuti oko sebe i odmah znaš gdje živiš, čemu možeš da se nadaš i gdje treba da se "goniš". Stručnija literatura od atlasa nije potrebna.

Prva skupština na području Muftijstva bihaćkog u 2011. godini

U subotu, 05. 02. 2011. godine, u džamiji džemata Mujkanovići, održana je redovna Skupština medžlisa IZ Kozarac. Skupštini su prisustvovali novoizabrani članovi koji su na posljednjim izborima u Islamskoj zajednici dobili povjerenje od strane naših džematlija. Pored džematskih zastupnika Skupštinu su svojim prisustvom uveličali bihaćki muftija, prof. h. Hasan ef. Makić, te svi imami sa područja Medžlisa IZ Kozarac.

Ljudi moji , razbijam glavu već par dana kako vas obradovati kakvim tekstom a da ne zvučim plaho depresivno u ovom takoreći " lijepom vaktu".

Odgovor je samo jedan: Shvatio sam da u ovoj zemlji imamo izbora.

Možemo čak na tri načina. Prvi je olešiti se kakvom rakijetinom,naravno ko pije! Drugi je ova nova smjesa koja se nabavlja u apotekama ovaj “magic dragon” koji kažu puca jače od trave i plus može se slobodno nabaviti u svakoj piljari jer se prodaje ko čaj i treći način je praviti se blesav dok i onako ne pukneš od ove vlasti , od ove države, ove besparice, besposlenosti, beznađa .

Problem je dakle rješen, flašu s rakijom sam presuk’o čas posla i sad me evo gdje dovršavam pušenje ovog “magic zmaja”, pošto ovu treću varijantu isključujem, jer lud nisam ako ne poludim od sreće što živim baš u ovoj državi.

Sad vam slijede moji antidepresivni redovi.

Tamo gdje se pitoma i plodna kozaračka ravnica pretvara u planinu i gdje vjetar njiše klasove žita po posljednjim brežuljcima nadomak Kozare, dok se u daljini čuju rika jelena i cvrkut ptica a kozaračka ravan sljubljuje se s Kozarom, starom planinom koja šuti već milijunima godina, otvarajući svoju utrobu tek rijetkima sretnicima, tamo započinje ova priča… Ovdje je oduvijek Kozara bila stjecište živoga svijeta, bila je oduvijek otok za duše umorne i one u nevolji i od tada do danas čuva mnoge tajne, dajući ih na kapaljku onima koji su živjeli s njom i u njoj.

Ovo je samo jedna priča o Kozarcu i Kozari, o njihovim tajnama, o onome što se šaputalo godinama, desetljećima, stoljećima. Priča o davnim vremenima, priča koju su kroz historiju sačuvale generacije, govoreći o Kozarcu kao o svjedoku vremena. Sačuvana jer je pričala o jednoj nesrećnoj ljubavi…

Objavljujuci tekst o tragicnom slucaju Rizada Hozića na stranici KozaracMutnik odlucili smo pokrenuti akciju posredstvom Sevapa da bi na najbrzi moguci nacin mogli pomoci Rizadu. Kao sto ste upoznati Sevap je odradio mnoge akcije i to veoma uspjesno sto se da vidjeti na pocetnoj u prilozenoj dokumentaciji. Ja se nadam  da ce i ova akcija biti uspjesna jer vremena je malo , a mozemo ako hocemo.Dalje prenosim cjelokupni tekst o tragediji koja je zadesila ovog siromasnog covjeka!!!

Može li čovjek pisati objektivno, bez emocija kada uđe u prostoriju i kada ugleda pogled bića koje vapi za pomoć.Velike oči traže spas i pomoć i gledajući sve to osjeća se miris koji izbija iz njegovih rana, onako kiselkast i čudan, neopisivo teško, da čovjek ekspoldira.

Kako je tek njemu. Mogao bih još puno toga da napišem, ali mislim da nije potrebno.

Svim posjetiocima stranice sretna Nova!

Želi vam tim Kozarac.eu

Široka akcija SIPA-e na području RS: Zločinac Janković lociran na granici s Hrvatskom

Je li osuđenik uz pomoć jataka iz inozemstva napustio zemlju Razgovarao s pojedincima iz institucija BiH

Ispisivanje riječi 'škola' na asfaltu upozorava vozače da bi svakog trenutka neko od djece iz obližnjih školskih klupa moglo istrčati na ulicu. Ako je ta riječ ispisana samo ćirilicom, djecu se dodatno dovodi u opasnost.

Razlog da se na asfaltu magistralnog puta napiše bijelom bojom škola vrlo je jasan i logičan. Ako vozači nisu vidjeli znak, vidjeće ta slova, i usporiti. Neće ih iznenaditi djeca koja veselo istrčavaju iz školskog dvorišta.

Dragi moji prijatelji!

Sve riječi koje bi Vam želio uputit povodom ovih mubarek dana su već potrošene. Potrošene u onim silnim čestitkama koje su nas obasule u ova protekla dva dana. Jednim sam se iskreno i od srca obradovao, jednim opet i nisam jer sam bio siguran da su izraz puke forme i da nisu imale ama baš nimalo topline i iskrenosti ( Vi ćete znati na čije čestitke mislim).Zato ću Vam samo napisati da Vam od sveg srca želim da  volite i da budete voljeni....

Ja sam u ponedjeljak odvezao našeg prijatelja Saida Jakupovića-Rajkuša na liječenje u banju Mlječanica na prvi od tri tretmana od po deset dana. Rajkuš se smjestio i zadovoljan je smještajem i tretmanom prvi dan , te koristim priliku da se zahvalim svim onima koji su na bilo koji način doprinjeli da se realizira ovo njegovo liječenje.