Izdvajamo

 

Ovaj zakon donosi mogućnost da bi ljudi koji već više godina žive u ovoj zemlji trebali lakše postati njemački državljani. Umjesto osam godina, kao što je slučaj do sada, državljanstvo bi trebalo biti moguće dobiti već nakon pet godina boravka u Njemačkoj.

Nensi Fezer (Nancy Faeser), glasnogovornik njemačke savezne ministarice unutrašnjih poslova kazao je da je reforma Zakona o državljanstvu, dogovorena u koalicionom sporazumu između SPD-a, Zelenih i FDP-a otišla korak dalje.

Kako je rekao, nacrt zakona je skoro gotov i ubrzo će biti poslan ostalim ministarstvima.

Ovaj zakon donosi mogućnost da bi ljudi koji već više godina žive u ovoj zemlji trebali lakše postati njemački državljani. Umjesto osam godina, kao što je slučaj do sada, državljanstvo bi trebalo biti moguće dobiti već nakon pet godina boravka u Njemačkoj.

U slučaju posebnih integracionih doprinosa to bi trebalo biti moguće čak i nakon tri godine, naprimjer, ukoliko su useljenici pokazali poseban akademski, profesionalni ili dobrovoljni angažman ili posebno dobro vladaju jezikom.

Djeca stranaca rođena u Njemačkoj trebala bi automatski dobiti pravo na njemačko državljanstvo, ukoliko jedan od njihovih roditelja unazad pet godina posjeduje stalnu boravišnu adresu u Njemačkoj. Do sada je to pravilo važilo tek nakon osam godina.

Za osobe starije od 67 godina, Fezer želi ukinuti formalne potvrde o poznavanju njemačkog jezika koje su do sada bile tražene. Umjesto toga, ubuduće bi trebala biti dovoljna sposobnost verbalnog razumijevanja. Za pripadnike ove starosne grupe bi trebao otpasti i do sada traženi test znanja o društvenom i pravnom poretku u Njemačkoj.

Ovom reformom bi trebalo značajno biti olakšano i posjedovanje više državljanstava. Već više od 15 godina je za više od polovine svih novih državljana odobreno posjedovanje više državljanstava, navodi se u nacrtu zakona u koji je ARD imao uvid.

slobodna-bosna.ba

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.