Izdvajamo

Pandemija radi svoje, ogromni su viškovi mlijeka u zemlji. Svi pričaju o poljoprivredi, a podrške nigdje, ističe Jusuf Arifagić.

Zatvaram farmu. Neka Bakir (Izetbegović, op. a.) i Mile (Milorad Dodik, op. a.) proizvode mlijeko. Poručio je ovo jučer u izjavi za „Dnevni avaz“ Jusuf Arifagić, najveći proizvođač mlijeka u Republici Srpskoj i vlasnik farme norveških krava iz Kozarca.

Uvozi sjeme

Njegova kompanija ima oko 1.350 grla. Sve što ima Evropa, ima i kod njega, najbolji model poljoprivrede. U štali je norveška vrsta krava, jedina takva vrste u regionu. Počeo je prije deset godina, posljednje četiri obara rekorde. Zapošljava mlade, širi proizvodnju, uvozi sjeme, obrađuje 500 hektara godišnje…

Ali, sada je, kaže ogorčeno jučer za „Avaz“, „prinuđen da sve batali“.

– Pandemija radi svoje, viškovi mlijeka ogromni su u zemlji. Uvoz i dalje cvjeta. Podrške niotkud. Svi pričaju o poljoprivredi, a podrške nigdje. Neke stvari završavam, privodim kraju. Već do 1. oktobra ću završiti jedan dio. Šta se generalno događa u ovoj zemlji? Cijene koncentrata rastu, cijene mlijeka padaju, limiti se uvode na poticaju, ionako ih nemamo – kaže Arifagić.

 

Kome pripadam

Dodaje da „nema više šta da priča, jer je pričao godinama“.

– Svi bi da se zasije, da se uradi što više, a kad trebaš dobiti kilogram đubriva – nigdje ništa nema, samo fina priča. Normalno da ću ugasiti. Ili ministri neka proizvode. Ne treba njima ništa domaće. Ovako je najbolje, sve uvesti. Takvih papira sam dobio, da ja koji živim u RS, da je to država kojoj ja pripadam. Mogao bih nabrajati do sutra, ali nema potrebe trošiti energiju – dodaje Arifagić.

 

Preživio tri logora

Jusuf Arifagić preživio je logore Omarsku, Keraterm i Trnopolje. Prošao je golgotu Bošnjaka Prijedora, Kozarca i okolnih mjesta. Jedva je izvukao živu glavu. Otišao je daleko od rodne grude i zakleo se da „nikada više ni pred kim neće pognuti glavu“.Ono što je preživio u logorima, natjeralo bi većinu ljudi da se više nikada ne vrate. Ali ne i Jusufa. On se vratio, ali, prema svemu sudeći, primoran je staviti ključ u bravu na veoma uspješnu priču.

avaz.ba

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?