Izdvajamo

Piše: Semira Jakupović

Polako se priblizava 20.juli 2019, Dan kolektivne dzenaze za zrtve genocida sa opcine Prijedor. Tog dana ce svoj konacni smiraj naci osamdeset i sest zrtava koji zivote izgubise ni krivi ni duzni 1992.
U nemogucnosti da licno prisustvujem, osjecam da nesto moram uraditi. Moram svim porodicama zrtava dati svoju podrsku, onako kako najbolje znam, kroz pisanje.

A moglo je sve biti drugacije...Prijedor bi nam svima ostao u sjecanju po sevdalinkama, po Prijedor-polju, dugom i sirokom, po djevojkama u pjesmama opjevanim, po prijedorskoj carsiji, po ljepoti rijeke Sane.

Ostao bi mi u sjecanju kao neuprljan, grad moje mladosti, grad mojih srednjoskolskih dana. Grijale bi me uspomene na drugove iz skolskih klupa, na korzo, na poslednje zalogaje kruha koje smo dijelili s prijateljima, ne pitajuci se ko su i odakle su. Sjecali bi se nasih profesora kao ljudi sa visokim moralnim vrijednostima. Mozda bi najgore zlo koje smo misili da neki od njih mogu uraditi to sto su nekada dali "keca".

Nazalost, danas je istina mnogi drugacija.
Prijedor ce ostati poznat kao opcina na cijoj su se teritoriji nalazili zloglasni logori Omarska, Keraterm i Trnopolje. Ostat ce poznat po tome sto su mnoge zrtve koje se i ove godine kopaju, izgubile zivot na Koricanski stijenama vjerujuci da ih nakon mukotrpnih logora ceka sloboda. Nazalost, ispraceni su u narucje smrti.
Ostat ce poznat po velikim masovnim grobnicama, Tomasici i Kevljanima iz cijih su dubina identifikovane mnoge zrtve.

Ostat ce poznat po Danu bijelih traka koji se u svijetu vec uveliko obiljezava, po ubijenoj djeci kojoj spomenik ni do danasnjeg dana nije napravljen. Ostat ce poznat po majkama koje su izgubile jednog, dva, tri, cetiri, pet, pa tesko je povjerovati, ali i sest sinova.
Ostat ce zapamcen po majci Arifi Garibovic iz Kozarca, Havi Tatarevic iz Zecova, Mini Hegic i mnogim drugim majkama koje izgubise svoje najmilije. Mnoge od njih su od prevelike boli otisle sa ovog svijeta. Otisle, a nisu docekale da nadju ni koscicu od svoje drage djece, a kamolu da ih dostojno ukopaju.

Prijedor ce ostati poznat po velikom broju zrtava genocida. Preko tri hiljade zrtava, drugi grad po broju zrtava u BIH. Odmah nakon Srebrenice. Ostat ce poznat po prijedorskim poljima smrti, po dzenazama i mezarjima.

I dok citam spisak zrtava kojima ce se klanjati dzenaza, ne mogu da ne primjetim toliko poznatih imena mojih dragih skolskih drugova, komsija i prijatelja. Dusa me boli zbog nenadoknadivog gubitka i godina koje su otisle nepovrat. U tuzi, bolu, agoniji, cekanju bez kraja, nadanju. U tisini kada je dusa vristala. U trenucima bez glasa, sa suzama u ocima.

Nama koji ostadosmo zivi, ostade ogromna moralna obaveza. Da ih se sjecamo kroz nase dove, kroz nase pisanje, kroz borbu da istina dodje na vidjelo.

Nedavno sam upoznala Sudbina Musica u Londonu. Govorio je u Guildhall-u u Londonu, pred oko 700 stotina ljudi o genocidu u prijedorskoj opcini, o ratu i o njegovim posljedicama, ali i o znacaju mira i tolerancije medju ljudima. Bili smo izuzetno ponosni na njega, na njegove aktivnosti u borbi za ljudska prava. Prosle godine je Nusreta Sivac govorila na istom mjestu veoma emocionalno. Svijeca za zrtve genocida u BiH se pale svake godine, a najzasluzniji za to su Remembering Srebrenica i Holocaust Memorial Trust.
Ove godine smo na nacionalnim komemoracijama je na stotine i stotine ljudi u VB nosilo bijele trake, zajedno sa srebrenickim cvijetom.
Znam da ima jos mnogo humanitarnih organizacija i ljudi i znanih i neznanih koji se bore za pravdu.
U nemogucnosti objavljivanja svakog pojedinacnog imena, svima upucujem jedno veliko hvala.
U svome bolu nismo sami i hvala svima koji na ovaj dan pun ocaja, tuge i agonije, daju svoju nesebicnu podrsku.
Nadajmo se da nase mlade generacije nikada nece dozivjeti zlo koje smo mi dozivjeli, te da ce graditi novu i ljepsu buducnost u kojoj vlada mir, prosperitet j medjusobno postovanje prema svim ljudima dobre volje.

Neka je svim prijedorskim zrtvama genocida lahka crna zemlja bosanska.
Porodicama zrtava genocida zelim sabur u ovim teskim danima.


El-Fatihal

Ne! Nećemo više biti kao bolesnici koji će u tišini i lažnoj finoći popustiti svima i dati Bogu dušu."

"Radikalan sam! Opasan sam!
- Radikalan sam protiv svih radikalnih planova za uništenje mog naroda, moje vjere i moje kulture.
- Opasan sam za sve zavjere i sve subjekte koji rade o glavi meni i mom narodu, mojoj vjeri i mojoj kulturi."

Muftija Muamer ef. Zukorlić