Izdvajamo

Obilježeno 27 godina od osnivanja prvog zloglasnog logora u Bosni i Hercegovini "logor Batkovići"

Oko dvije stotine bivših logoraša pristiglih iz svih krajeva BiH posjetili su danas poljoprivredno dobro u selu Batkovići pored Bijeljine, gdje je za vrijeme agresije na BiH bio koncentracioni logor Batković. Povod njihove posjete je dvadesetsedma godišnjica od osnivanja logora Batkovići.

Organizator obilježavanja ove mučne i tužne godišnjice bilo je Udruženje logoraša Janja uz podršku Saveza logoraša BiH i udruženja logoraša iz Kozarca, Sanskog Mosta, Ključa, Sarajeva, Prijedora, Brčkog i Tuzle.

Pristigli iz Sanskog Mosta, Prijedora,Kozarca, Ključa, Brčkog, Tuzle, Bijeljine i Janje, nekadašnji logoraši položili su cvijeće i vijence za sve ubijene logoraše, a prigodne govore održali su predstavnici logoraša koji su preživjeli sve strahote Batkovića, ali i drugih logora u RS.

Sa skupa je poručeno. Pamtite i ne zaboravite. Sjećanje na prošlost, briga o sadašnjosti i budućnosti uslov su i garancija opstanka. Budite strpljivi, istrajni i bdijte nad svojim pravima jer vam je to obaveza radi sebe i generacija koje dolaze. Na putu istine i pravde.
Mi moramo učiniti, svi, napore. Krenuti od sebe, pa što više na ovakve aktivnosti pozivati omladinu da slušaju da uče. Ne sa ciljem da bi mrzili nekoga drugog iz nekog drugog naroda. Ova naša Bosna i hercegovina je i suviše mala da bi se toliko mrzili. Mi smo svjesni da se od prošlosti ne može živjeti ali isto tako svjesni smo da vlast u BiH, koju smo mi birali mora više učiniti napora kad je u pitanju zaštita i podrška žrtvama torture, zaštita i podrška logorašima.

Nakon Batkovića, logoraši su posjetili Janju i spomen obilježje ubijenim mještanima Janje. Nakon krećeg obraćanja bivših logoraša i demobilisanih boraca, proučena je dova svim šehidima.

Skup je protekao bez incidenata, uz mjere obezbjedenja od strane pripadnika Centra javne bezbjednosti Bijeljina.

DA NEMA PROLJETNIH KIŠA (Dragu Perkoviću)
SABIT D. BEKTO
Mislim se nešto a želim da nema proljetnih kiša
devedeset druge su padale
zvali smo ih paćeničke
ne mogoše da s peru nevinu krv
sad svako proljeće priča tom ranom

Spokojan sam
nema Manjače, nema Omarske
nema Keraterma, nema Trnopolja
nema onog ljudskog odrona
sve se zavuklo u jazbine vlastite sramote
izmišljaju nove načine maltretiranja
neljudske odzvanjaju riječi
tuku svakom ljepotom dana
čekaju moj zaborav

Opet kiša vani čujem rominja
ona što sjetom mojom dobuje
po olucima moje patnje
odzvanja danima
doziva sjećanje čemera iz Omarske
misli su to
u kojima rominjaju lica iz davnina
kao da su živi a nisu živi
a rominjaju po mojoj prošlosti
ta sjetna lica
kašlju njegovom nadom da zaboravimo
ili su izdahla ili čekaju da izdahnu
mnogo je lica koja nikad nisam vidio
al' čujem im glas
ne znam gdje al' izdišu
i noćas u ovoj proljetnoj kiši
čujem rominjaju zaboravljena lica
Čujem...

 


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

"Ako pravdu ne nađeš na ovozemaljskoj sudnici, svoju parnicu usmjeri ka ahiretskoj sudnici, gdje će svjedoci biti meleki, gdje su sve tužbe brižno čuvane i gdje je sudija Najpravedniji i Najmudriji od svih!"

Aid el-Karni