Izdvajamo

Za Miru Lazić iz Svodne kod Novog Grada (Bosanski Novi) kažu da je sačuvala svoje selo da ne ostane pusto.

Ona je dvije decenije na čelu tekstilne fabrike “Sana Elvis”, smještene baš u ovom selu. Omiljena je među mještanima, jer je zahvaljujući njoj, u ovoj fabrici zaposleno čak 110 žena.

Rijetkost je da jedna fabrika zapošljava većinu žena iz sela u kojem je smještena, kao što je to u tekstilnoj fabrici “Sana Elvis” iz Svodne kod Novog Grada. Od 119 radnika u ovoj fabrici zaposleno je čak 110 žena, većinom baš iz ovog mjesta.

Zahvaljujući ovoj seoskoj fabrici, Svodna nije pusta, rade škola i vrtić.

– Kao prvo i osnovno nemamo putni trošak, jako smo blizu, za desetak minuta smo na poslu – kaže za RTRS radnica Branka Kragulj.

– Kada završim posao imam vremena i kod kuće raditi i ostvariti dodatni prihod. Imaju od nas koristi i ovdašnje trgovine, dodaje Mirjana Babić.

Mještani kažu da je rukovodilac, Mira Lazić, zaslužna što selo nije pusto.

– Bez privrede nema ništa, a ovdje je najveća zasluga jedne žene, Mire Lazić, koja je bila osnov za sve ovdje postignuto – istakao je mještanin Momir Lajšić.

– Iz skoro svake kuće neko da radi u toj firmi. Samim tim su ostali da žive na našim prostorima a to je najvažnije – dodaje Goran Banjac.

U ovoj fabrici, pri zapošljavanju, prednost imaju mještanke, što je od velikog interesa za lokalnu zajednicu.

– Uvijek se daje prednost mještanima što njima stvara pogodnost. Ne putuju, ne plaćaju prevoz, tu su u mjestu, mogu i kod kuće sebi da stvore dodatne prihode poslije radnog vremena. I ja kući radim još nešto dodatno što me relaksira, jednu baštu ukojoj volim da provodim vrijeme – priča Lazić, prenosi RTRS.

 

 

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic