Izdvajamo

U Finskoj gradu Turku, mladi kozarčanin ima svoju zdravstvenu kuću, gdje se nude alernativne metode liječenja, tretmane što nude samo oni u cijeloj Finskoj. Također Sanel kao vlasnik je jedan od najuspješnjih Bosanaca u Finskoj iz Kozarca.

Sanel je na ideju o alternativnim zdravstvenim tretmanima došao uvidjevši da se klasična medicina sve više oslanja na, kako kaže, štetne hemikalije i supstance.
Slučajno sam čuo priču o Sanelu i odmah sam ga pozvao da mi malo više kaže o sebi i svom poslu. Nakon kratkog ubjeđivanja, Sanel počinje svoju priču: Rodjen sam u malom gradu, zvano Anttola u Finskoj, poslje rata. Svoje djetinstvo sam proveo u Pellosu, gdje su mnogi naši Bosanci živjeli dok su dosli kao izbjeglici u Finsku. Tamo sam živio sa svojom familijom sve do punoljetstva.

Uvejk sam želio da se ostvarim na neki nacin, ali mijesto gdje smo živjeli je bilo toliko malo, da nisam tu imao prilike a ni uslova da se ostvarim ni na koji način. Kad sam napunio 18 preselio sam u jedan od najveći gradova u Finskoj, Turku.
Čim sam se tamo preselio, otvorio sam svoju prvu firmu, sto bas i nije dobro napredovala, i poslje godinu dana sam je zatvorio. Kasnije su svi moji preselili se u isti grad gdje i ja živim, pa mi je bilo dosta lakše, pošto sam imao svoju podršku, što ranije nisam imao.
Onda sam dobio ideju da otvorim nešto, gdje bi nudili alternativne tretmane, zato što su ljudi postali sve bolestnji troseći različite kemikalije i tablete.

Osnovao sam "Klinika Hyvinvointikeskus Cavis" grad Turk Finska
U našoj klinici nudimo mnoge tretmane, kao akupunkturu, hiđamu, maderoterapiju, elektroterapiju i čak različite alternativne tretmane za uljepsavanje.
Neke od ovih tretmana nudimo samo mi u čitavoj Finskoj, i samo te tretmane mogu kod nas dobiti. Ovo je postalo kao hit, i ljudi su pronašli veliku pomoć kod nas i zato se vraćaju svaki put".
Lijepo je čuti ovako lijepe priče o našim mladim kozarčanima.

Nijaz-Caja Huremović

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović