Izdvajamo

Ima li kraja teroru, torturi nakon torture i ima li kraja načinima uništavanja žrtava i njihovih porodica, pitanja su koja su u saopćenju za javnost postavili članovi Saveza logoraša u BiH.

 -Svih ovih godina, nakon zatvaranja koncentracionih logora, nakon nepriznavanja žrtava od države Bosne i Hercegovine kroz zakonske okvire, nastavlja se agonija logoraša/žrtava torture, koja nedvojbeno potvrđuje da smo u ratu bili žrtve torture, a da smo u miru žrtve sistema. Usljed različitih postupanja, stavova i promjene istih te neujednačene sudske prakse sudova u BiH, bivši logoraši/žrtve torture su na jedan poseban način nastavili sa preživljavanjem golgota, i to tako što su presudama sudova odbijani njihovi tužbeni zahtjevi za naknadu nematerijalne štete zbog navodne zastare, a ujedno su obavezivani na plaćanje troškova sudskih taksi i troškova pravobranilaštva. Ovako nešto nezabilježeno je u svijetu - navodi se u saopćenju Saveza logoraša u BiH koje potpisuje predsjednik Jasmin Mešković.

Dodaje se kako tu nije kraj pravnog terora nad žrtvama.

-Adil Šabanović je u logorima Vojske Republike Srpske proveo pune dvije godine te skupa sa drugim logorašima proživio neviđene patnje i mučenja, ali je, na svu sreću, uspio živ izaći iz logora. Adil je jedan od tužitelja za naknadu nematerijalne štete čiju je tužbu odbio sud u RS-u, te mu naložio da plati troškove pravobranilaštva u iznosu od 2.625 KM. Nažalost, Adil je preminuo 2015. godine - ističe se saopćenju i dodaje:

-I da čovjek ne povjeruje. Pravobranilaštvo Republike Srpske, 2017. godine, upućuje Općinskom sudu u Tuzli prijedlog za izvršenje kojim traži da Adilov sin Zekerijah Šabanović, rođen 1988. godine, plati troškove pravobranilaštva u iznosu od 2.625 KM, na čije plaćanje je bio obavezan njegov otac. Potom, Općinski sud u Tuzli, početkom ovog mjeseca, uvažava prijedlog Pravobranilaštva RS-a i određuje provođenje traženog izvršenja - saopćeno je iz Saveza logoraša u BiH.

Navode da je ovo pravni teror.

-Zar i djeca preživjelih logoraša moraju plaćati danak za svoje ubijene, mučene, bespravno zatvorene roditelje, kao i za roditelje koji su uspjeli preživjeti torturu logora, a u međuvremenu su preminuli? Pozivamo institucije vlasti u Bosni i Hercegovini, međunarodne institucije u Bosni i Hercegovini te druge relevantne subjekte da zaustave pravno nasilje nad logorašima. Ako već niste i nemate namjeru zaštititi logoraše/žrtve torture, onda Vas molimo da zaštitite barem našu djecu - zaključuje se u saopćenju.

Izvor: Faktor

foto:Nijaz-Caja Huremović

PS:

Za one koji će preporučiti da se ide na Ustavni sud ili u Strasburg, slike ispod su dokaz da su svi na istoj strani. Kako nam u udruženjima logoraša kažu "Sam pao sam se ubio, niko vas nije prisiljavao da tužavate".

Trud uzalud.

Nijaz-Caja huremović

Odsustvo iz kancelarije 120 KM, meni smješno i žalosno.

 

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ