Izdvajamo

 

U toku je akcija prikupljanja pomoći za kupovinu kuće porodici Ramulić, koju je zadesila velika tragedija u kojoj je život izgubilo njihovo dvogodišnje dijete. Porodica je u ovoj tragediji ostala bez svega i trenutno nema svoj krov nad glavom.
Akciju su pokrenuli komšiluk iz Sivaca, u saradnji sa Fondom solidarnosti i Humanitarnom organizacijom Kozarac, sa ciljem da se porodici što prije obezbijedi kuća.
Kuća koja je pronađena nalazi se u Hrnicima, a cijena iznosi 30.000 KM plus prevod.
Ovim putem molimo sve pojedince, grupe, udruženja i sve one koji žele pomoći da se, ukoliko pokreću vlastite akcije prikupljanja pomoći, obavezno koordiniraju sa Fondom solidarnosti i Humanitarnom organizacijom Kozarac. Samo zajedničkim i koordinisanim djelovanjem možemo izbjeći rasipanje pomoći i najbrže doći do potrebnog iznosa.
Vrijeme nam, nažalost, nije saveznik. Jesen je već stigla, a djeca nemaju krov nad glavom, zbog čega je potrebno reagovati što prije i učiniti sve što možemo da ovoj porodici omogućimo siguran dom.
Pozivamo sve ljude dobre volje da se uključe, podijele ovaj apel, pokrenu pomoć u svom okruženju i, prije svega, da djelujemo zajedno i koordinisano.

Cilj je jasan: 30.000 KM za dom porodice Ramulić.
Svaka pomoć, bez obzira na iznos, znači korak bliže njihovom novom domu.

Fond solidarnosti - MIZ Kozarac
Adresa: Marsala Tita bb, 79202, Kozarac, BiH
IBAN BA395620078058221026
Swift code: RAZBBA22


Primaoc:Fond Solidarnosti- MIZ Kozarac
Adresa:Maršala Tita bb, 79202 Kozarac, BiH
Žiro račun:
5620078058220735
Svrha:Ramulići


Pošto uplate iz EU na bosanske račune imaju visoke bankarske troškove HO Kozarac odlučila je i na taj način podržati akciju i omogućiti uplate i preko njihovog računa, u istu svrhu.

*Primalac: HUMANITAERE ORGANISATION KOZARAC
Banka: Raiffeisen Bank Region Vöcklabruck
IBAN: AT92 3471 0000 0216 4176
BIC: RZOOAT2L710
Svrha: Ramulići*

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.