Izdvajamo

 

U nedjelju, 27.05.2023. godine, članovi Mreže mladih su imali priliku da ugoste drage nam goste polaznike Škole islama i mekteba džemata Kalibunar na čelu sa vrijednim imamom, mr. Aljom-ef. Cikotićem.

Nakon što su naši musafiri stigli u ranim jutarnjim satima, kratko su se odmorili i osvježili ispred Šehidske džamije u Kamičanima a potom su u pratnji domaćina članova Mreže mladih MIZ Kozarac krenuli u obilazak najznačajnih znamenitosti našeg Kozarca.
Tako smo obišli džamiju u Deri i prisjetili se rahmetli h.Abaza ef. Muratćehaića, koji je simbol povratka u Kozarac, zatim Mutničku džamiju, Gradsku (Asker) džamiju, Kozaračku kulu, Islamski kulturni centar u Kozarcu, Spomen-obilježje, logor u Trnopolju, Prvu džamiju u Kozaruši i na kraju Šehidsko mezarje u Kamičanima.

Domaćini našim gostima u obilasku znamenitosti na području MIZ Kozarac su bili članovi Mreže mladih MIZ Kozarac na čelu sa Ajdin-ef. Hrnićem, koordinatorom Mreže mladih koji je goste upoznao sa historijatom i izgradnjom svih znamenitosti koje smo danas bili u prilici posjetiti.
Na podne u Šehidskoj džamiji u Kamičanima, nakon obavljenog podnevskog namaza obratio mr. Aljo-ef. Cikotić koji se u svom govoru osvrnuo na osnovne temelje islama te da musliman ako želi uspjeh i na ovom i na budućem svijetu.

Potom je uručena hedija za lijepo sjećanje i uspomenu na ovo današnje druženje Alji ef. Cikotiću ispred Mreže mladih MIZ Kozarac.
Naše druženje je završeno uz ugodan razgovor i ručak u haremu Šehidske džamije u Kamičanima.
Zahvaljujemo se našim gostima na dolasku moleći Allaha da ih nagradi, te da ovo bude samo početak naše zajedničke saradnje u budućnosti, a našim vrijednim omladincima koji su cijelo vrijeme bili na usluzi svojim gostima da Allah podari svako dobro ovog i budućeg svijeta.
Amin!

Ajdin Hrnić
Mreža mladih Medžlisa Islamske zajednice Kozarac

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.