Izdvajamo

Piše: AMIR MAHIĆ

Na prvom kilometru od Kozarca prema Prijedoru, u dolini omanje rijeke Kozaruše, prostire se džemat Kozaruša.
U centralnom dijelu ovog naselja, pored pomenute rijeke, nalazi se džamija ovoga džemata. O nastanku džemata i izgradnji prve džamije ne zna se mnogo. Prvi pisani dokumenti koji spominju postojanje ovog naselja i džamije datiraju iz osmanlijskog vremena. O džamiji postoje usmena predanja koja su pamtili i prenosili naši stariji, a među njima i jedan od imama ove džamije, u današnji vakat najstariji imam u cijeloj našoj domovini Teufik ef. Hadžić. Tako on navodi da je od svojih predaka slušao da je prva džamija u ovom džematu izgrađena od ćerpiča sa drvenom munarom bez šerefe na kojoj su bili otvori na kojima je mujezin učio. Sredinom 19. stoljeća džamija je iz temelja ozidana kamenom i tada je pored nje podignuta drvena munara sa jednom šerefom. Ovu munaru je 1927. zamijenila nova koja je izgrađena od betona i cigle, koja je za tu namjenu dobavljena iz Siska (Hrvatska). Pored izgradnje nove munare džamija je proširena i dogradnjom sofe. S vremena na vrijeme džamija je još u nekoliko navrata adaptirana, ali je osnovne konture iz 1927. godine zadržala do agresije na Bosnu i Hercegovinu. Nakon prvih četničkih prodora na kozaračku teritoriju, 26. maja 1992. godine, tenkovskom artiljerijom srušena joj je munara, a nakon pješadijske okupacije džamija je zapaljena.

Poslijeratna obnova džamije

U jesen 1999. godine počinje obnova Kozaruške džamije. Izgradnja je započela tako što je supruga Teufika ef. Hadžića Fatima-hanuma prije svoje smrti sav ušteđeni novac oporučila za njenu obnovu. Ova sredstva su potakla mnogobrojne džematlije da podupru obnovu ove džamije, tako da su u rekordnom roku skupili potrebni novac, te je izgradili i svečano otvorili za svega devet mjeseci. Svečanost povodom otvorenja je organizirana 26. augusta 2000. godine uz veliko negodovanje i osporavanje tadašnjih općinskih vlasti. Tako je Kozaruška džamija postala prva izgrađena i svečano otvorena džamija na području manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Ovom historijskom događaju prisustvovalo je više od deset hiljada vjernika iz svih dijelova naše domovine i inozemstva. Od tada je u narodu prozvana „Prva džamija“. Kroz kratko vrijeme postala je i jedina džamija koja je u jednoj godini doživjela dvije svečanosti otvorenja. Naime, na inicijativu reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića 30. novembra 2000. godine, upriličeno je drugo otvorenje Kozaruške džamije. Svečanosti su pored reisu-l-uleme prisustvovali kardinal Vinko Puljić, mitropolit dabrobosanski Nikolaj Mrđa, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci, te ambasadori Turske, Irana, Egipta, Pakistana, Malezije, Kine, Rusije, Švedske, Grčke, Francuske, Holandije, Belgije, Mađarske, Portugala, Italije, Češke, Hrvatske, Kanade, UNHCR-a, UNESCO-a i Evropske zajednice. Skupu su se obratili: u ime diplomatskog kora, mađarski ambasador Kalman Kočiš, u ime islamskih zemalja, egipatski ambasador Salih al-Ašri, te predstavnici četiri vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini. Reisu-l-ulema Cerić je tom prilikom rekao da je „zemaljska kugla u Kozaruši“, te ovu džamiju nazvao „Džamija nade“.

Dugogodišnje imamske službe

Na području Kozarca bilo je više imama koji su sav svoj radni vijek ili većinu njega proveli kao imami samo jednoga džemata. Po tome su ostali zapamćeni: Osman ef. Mahmuljin, koji je u džematu Brđani službovao 52. godine, hafiz Mehmed ef. Bašagić, bio je imam džemata Kamičani 42 godine, Abdija ef. Džaferović u džematu Kevljani službovao više od 40 godina, Ali ef. Melkić u džematu Hrnići imamio 40 godina, Hasan ef. Mrkalj, u džematu Hrnići proveo tridesetogodišnju službu koju je prekinula smrt, Bekir ef. Dedić, imam džemata Mutnik više od 40 godina, te njegov sin hafiz Mehmed ef., koji je svog babu naslijedio u džematu i u njemu ostao do svoje smrti, službujući više od 30 godina. Međutim, pored nabrojanih dugogodišnjih imamskih službi u kozaračkim džematima, džemat Kozaruša u svojoj povijesti bilježi samo ove dugogodišnje. Naime, od smrti hadži Mustafe ef. Mahmuljina za kojeg se ne zna koliko je tačno godina službovao u džematu Kozaruša, ali se pouzdano zna da je dugo bio imam ovoga džemata, te da je u povratku s hadža, 1890. godine, preselio na Ahiret u Istanbulu. Nakon vijesti o njegovoj smrti službu imama u džematu Kozaruša preuzima Šaćir ef. Hadžić, koji na ovom mjestu ostaje sve do svoje smrti, 1933. godine. Poslije njega dvadesetogodišnju dužnost imama u ovom džematu je do svog penzionisanja obnašao hadži Omer ef. Mahmuljin. Naslijedio ga je hadži Teufik ef. Hadžić, koji ostaje do 1983. godine, kada odlazi u penziju. Potom hadži Sakib ef. Džaferović postaje imam ovoga džemata i u njemu ostaje do svog odlaska u penziju, 2015. godine, izuzimajući period od 1992-2000. godine kada biva muhadžir kao i ostale njegove džematlije. Tako možemo, sagledavši period od 1890-2015., kojeg pouzdano imamo zabilježenog, slobodno kazati da je džemat Kozaruša tokom 125 godina svoje novije historije imao samo četvericu imama koji su u prosjeku službovali svaki više od 31 godinu. Isto tako, trebamo naznačiti da su imami džemata Kozaruša po preuzimanju svoje dužnosti ostajali vršeći je do svoje smrti ili svog odlaska u penziju.




Beš vakat

Prema svjedočanstvima imama koji su službovali u džematu Kozaruša od 1890. godine do današnjeg vremena, svakako izuzimajući period od 1992-2000. godine kada je džemat bio ugašen, nikada se nije desilo da neko od musallija nije prisustvovao nekom od dnevnih namaza. Ovoj lijepoj islamskoj praksi je ponajviše doprinijela čestitost i odgovornost kozaruških imama. Od kojih vremena je ova praksa prisutna ne možemo da sa pouzdanošću govorimo, ali možemo kazati da joj je uveliko doprinio Šaćir ef. koji je mnogo vodio računa da veliki broj džematlija navikne na beš vakat u džamiji, tako da je za njegova vakta Kozaruška džamija bila najposjećenija džamija na dnevnim namazima u široj regiji.


Kozaruška medresa

Kozaruša je u 20. stoljeću bila svojevrsni rasadnik imama. U tom periodu medrese u Banjoj Luci, Sarajevu, te Istanbulu završilo je dvadesetak Kozarušana od kojih su imamsku službu obavljala deseterica. Međutim, pored navedenih medresanata Šaćir ef. Hadžić je u džematu Kozaruša osnovao svojevrsnu medresu u kojoj je zainteresirane nadarene učenike, nakon završetka mekteba, pripremao da budu imami. Tako je pred njim medresu pohađalo desetine Kozarušana od kojih su šesterica cjelokupan svoj životni vijek proveli kao imami, a to su Alija ef. Bešlagić, Hasan ef. Deumić, Pašo ef. Hadžić, Sulejman ef. Čirkin, Omer ef. Kusuran i Salih ef. Bešić (djed ratnog heroja Adila Bešića).


Kozaruško mezarje

Želja Kozarušana za očuvanjem i uspostavom islamskih vrijednosti ogleda se i u načinu na koji su odlučili da urede svoja mezarja. Naime, kao i u mnogim krajevima, tako je i u Kozaruši, uslijed uzurpacije vakufskih mezarja od strane vlasti u SFRJ, došlo je do izgradnje spomenika i obilježja koja ne dolikuju islamu i muslimanima. Povratkom na svoja zgarišta, 2000. godine, džematlije džemata Kozaruša, na prvoj poslijeratnoj skupštini džemata donose jednoglasno odluku da će svoje mezarje urediti prema islamskoj tradiciji Bošnjaka. Na taj način savjesne džematlije ovoga džemata uspostaviše red u svom mezarju tako da u današnje vrijeme u novom kozaruškom mezarju osjećate ljepotu kojom mogu da odišu naša mezarja, a ona se ogleda u tome što se u njemu nalaze isključivo nišani koji su ravno poredani kao klanjači u svojim saffovima.


Ispraćaj i doček imama

U kozaruškoj džamiji, 29. jula 2015. godine, organizirana je nesvakidašnja svečanost. S jedne strane, dugogodišnji imam džemata Sakib ef. Džaferović je sa počastima praćen u zasluženu penziju, dok je sa druge strane dočekivan novi imam džemata Emil ef. Velić. Svečanosti su, pored velikog broja džematlija i većine kozaračkih imama, prisustvovali muftija bihaćki Hasan ef. Makić i sekretar muftijstva Nurija ef. Kazaferović.

Nakon proučenog ašereta od strane hfz. Muharema ef. Šeperovića novi kozaruški imam Emil ef. Velić je prisutnima uputio selame i dobrodošlicu u džemat, te pročitao biografiju Sakiba ef.. Nakon njega skupu se obratio Sakib ef. koji je drhtavim glasom, sa suzama u očima, između ostalog kazao sljedeće: „Drage moje džematlije, po prvi put, nakon aprila 1983. godine, od koje sam imam u ovom džematu, stojim pred vama, trebam da vam se obratim, a ne znam šta bih vam rekao. Mogu vam reći samo ono što me srce nagovara da vam kažem. Mogu vam reći da sam ‘83. prihvatio da postanem imam ovog džemata i da se nikada za tu svoju odluku nisam pokajao. Ja sam sa vama, u ovom džematu, proživio svoj život i nije mi nimalo žao.

 

U ovom sam džematu izveo svoju i vašu djecu na selamet. Najdraže mi je bilo što sam mogao da generacije i generacije podučim islamu. Više od 250 ih je ispred mene proučilo hatmu Kur’ana. Zadovoljstvo mi je bilo klanjati u ovome mihrabu i držati hutbe na ovom časnom minberu. Danas Emil ef. činim dovu, istu onu koju je i meni hadži Teufik ef. činio, a ona je da ti Allah, dž.š., podari zdravlja, snage i umijeća da ovaj džemat, ovo stado, vodiš prema Džennetu, te da doživiš da i tebe na ovakav način isprate u penziju. Danas se posebno zahvaljujem svojim kolegama imamima koji su došli, koji dokazuju da sam im nešto značio, a posebno svome dragom muftiji, koji je sa mnom prošao strahote Omarske i Manjače, za kojeg me je Allah, dž.š., obradovao kada sam ga u logoru u Omarskoj usnio muftijom na Krajini, pa mu to rekao, a on mi sa nevjericom veli: ‘Pusti to! Ima muftija Ibrahim ef.’“ Na kraju svog obraćanja Sakib ef. je za svoje propuste zatražio od prisutnih halala, te naglasio da on svima halali.

Skupu se obratio i glavni imam MIZ Kozarac, Amir ef. Mahić, koji je progovorio o vrijednostima i posebnostima džemata Kozaruša dok je o Sakib ef. progovorio izražavajući mu zahvalnost na iskrenosti koju je kao glavni imam, ali i imam iskazivao u svom ophođenju. On je, takođe, istakao da je Sakib ef. dao neizmjerno veliki doprinos da Medžlis Islamske zajednice Kozarac bude uspješan i utemeljen na pozitivnim vrijednostima. Amir ef. je, također, istakao da ima potpuno povjerenje u novoga kozaruškog imama Emila ef. i da smatra da mu može ustupiti emanet rukovođenja ovim džematom, te ga tom prigodom darovao i ogrnuo novim džubbetom.

Muftija bihaćki Hasan ef. Makić je izrazio zadovoljstvo što ima priliku prisustvovati nesvakidašnjem događaju u džematu Kozaruša, te što može izraziti zahvalnost Sakibu ef. na njegovom cjelokupnom trudu kojeg je učinio radeći u Islamskoj zajednici. Istakao je da mu je zadovoljstvo bilo poznavati ga i danas ga ispratiti u zasluženu penziju. U obraćanju se dotakao i najtežih životnih okolnosti koje je zajedno sa Sakibom ef. prošao u koncentracionim logorima, te se prisjetio jedne od šehidskih dženaza na kojoj su zajedno zamišljeno stajali i gledali imena logoraša koji su s njima boravili u Omarskoj i Manjači na što im je tadašnji reisu-l-ulema Cerić kazao: „I vi ste danas mogli biti na ovim tabutima. Zato, neka znate, sve ovo što živite nakon logora, ovo vam je nafila.“ Muftija je istakao i neprikosnovenu ulogu Sakiba ef. u obnovi i ispravnoj uspostavi rada Medžlisa Kozarac nakon agresije na BiH.

U toku programa imami su proučili nekoliko prigodnih ilahija, a program je završen ašeretom od strane Abdulaziza ef. Nuspahića, te muftijinim učenjem dove za blagostanje, hajr i prosperitet džemata Kozaruša, Sakiba ef. i novoga imama Emila ef..

Nakon dove Sakib ef. su ispred Medžlisa Islamske zajednice Kozarac, te Udruženja ilmijje Kozarac i džemata Kozaruša uručeni vrijedni pokloni.


... I kao uvijek, naša dijaspora stupa na scenu, ona koja na svojim plećima već godinama vuče ovu zemlju i neda da propadne. Poznati i nepoznati ljudi javljaju se...