Izdvajamo

 

I ove godine džematski iftar na poseban način, u džematu Hadžići i Kevljani, a pripremili su ga opet Hadži Osman Hadžić, njegova kćerka Sabaheta sa sinovima Sabahudinom i Mirzetom Kahrimanović. Sabaheta i sinovi žive u Americi i nisu bili u mogućnosti, za Ramazan, da dođu svojoj kući. Želja im je bila da i ovaj ramazan organizuju iftar. Kad postoji velika želja, onda se raja prilagođava situaciji i pronalazi način da učini ono što su nanijetili. I ovaj put dido Osman se pobrinuo da ispuni želju svojih najmilijih i sve organizovao u njihovo ime.

Danas 27.04.2022.godine, pred akšam, Hadži Osmanom, je djelio iftare od kuće do kuće, džematlijama Hadžići i Kevljani. Podjelili su 153 iftara.
Džematlije su bili ugodno iznenađeni, a Osman sretan i zadovoljan.

Iftar su pripremili restoran "Neira".

Molim Allaha dž.š. da nagradi Braću Kahrimanović, njihovu mamu Sabahetu i dida Osmana.

Nijaz-Caja Huremović

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.