Izdvajamo

 

Danas je u Memorijalnom centru Kamičani kolektivna dženaza za 12 prijedorčana i kozarčana koji su ubijeni 1992.godine.

Dženazi ubijenim Prijedorčanima i Kozarčanima prisustvovalo je nekoliko hiljada građana, kao i najviši zvaničnici Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice (IZ) u BiH, a kolektivnu dženazu predvodio je reisu-l-ulema IZ Husein ef. Kavazović.

Najmlađa žrtva koja je danas ukopana je Fikret Marošlić, koji je imao 21 godinu kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice na Korićanskim stijenama.

Zajedno sa Fikretom ukopan je i njegov otac Himzo Marošlić, koji je imao 47 godina u momentu smrti. I njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice na Korićanskim stijenama. On je najstarija žrtva ukopana ove godine.

Osim njih, nakon kolektivne dženaze u Šehidskom mezarju Kamičani i Šehidskom mezarju Čarakovo obavljen je ukop i Emina (Hasan) Ćoralića, rođen 1950. godine, Vasifa (Mahmut) Mujkanovića, rođen 1960. godine, Rifeta (Abid) Kahrimanovića, rođen 1959. godine, Sakiba (Mustafa) Denića, rođen 1958. godine, Hasiba (Hasan) Behlića, rođen 1950. godine, Mirse (Šefik) Brdara, 1963. godine, Ismeta (Husein) Hirkića, rođen 1950. godine, Idriza (Ešef) Duračaka, rođen 1954. godine, Nedžada (Adem) Fazlića, rođen 1959. godine i Samira (Rizvo) Merdžića, rođen 1970. godine.

Posmrtni ostaci Prijedorčana ispraćeni su jučer iz identifikacionog centra Šejkovača u Sanskom Mostu, a nakon prolaska kroz Ključ, Bosanski Petrovac, Bihać, Bosansku Krupu, Bosansku Otoku, Novi Grad/Bosanski Novi, kako bi podsjetili na stradanja u Bosanskoj Krajini, u poslijepodnevnim časovima povorka je stigla u Prijedor.

U znak sjećanja na u posljednjem ratu ubijene Prijedorčane iz Bihaća, Cazina i Bužima jučer je krenuo prvi biciklistički maraton Bihać - Kozarac, koji je organizirao Klub ekstremnih sportova "No limit" iz Bihaća. Učesnici su se okupili u Bosanskoj Otoci odakle su preko Bosanske Krupe, Bosanske Otoke, Novog i Prijedora sinoć došli u Memorijalni centar Kamičani u Kozarcu.

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?