Izdvajamo

 

Poštovani predstavnici institucija i medija,

20. juli je po takvimu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prvi dan Kurban-bajrama. Bajrami su povod za povezivanje porodice, prijatelja i rodbine, te za veselje i radovanje i za ugodnu atmosferu. Brojne institucije i mediji se pobrinu da priušte našim građanima lijepe trenutke uz bajramske koncerte, lijepe ilahije i pjesme, vatromete, te druge izraze radovanja povodom ovog velikog muslimanskog blagdana.

Ove godine nam ovaj veliki blagdan dolazi na dan šehidske dženaze za žrtve Prijedora, koja će se održati u memorijalnom centru "Kamičani". 20. juli je datum koji je obilježio stravična ubistva, maltretiranje, progon i ponižavanje nesrpskog stanovništa 1992. godine u širem pojasu grada Prijedora i tokom cijele doline rijeke Sane.

Iako je bajramski ambijent ispunjen slavljeničkim elementima, pozivamo vas da na 20. juli 2021. godine ne organizirate nikakve javne koncerte i javne proslave bajrama, te da mediji svoje programske sadržaje usklade sa ovim danom i da na dan velike žrtve koju simobilizira Kurban-bajram, žrtvujemo ovaj povod u cilju poštovanja prema žrtvama i suosjećanja sa njihovim porodicama.

Napominjemo da će se dženaza ubijenim prijedorčanima klanjati u utorak, 20. jula 2021. godine, a program će početi u 12 sati. Dženazu namaz će predvoditi reisu-l ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Husein-ef. Kavazović.

Sigurni smo da ćete ispravno razumjeti ovaj naš apel i da ćete ovaj dan žrtve, dan kurbana, provesti u skladu sa gore navedenom preporukom.

S izrazima poštovanja!

hafiz Mehmed-ef. Kudić,
muftija bihaćki i predsjednik OO za obilježavanje 20. jula, dana sjećanja na žrtve Prijedora

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.