Izdvajamo

 

"Ovo je dan koji ne služi na čast, već upozorava na sram. Na sram za koji znaju, a kojeg i dan danas kriju. Na stid, kojeg bi trebali da imaju, a kojeg i dan danas čašću nazivaju. Na zlo koje treba da osuđuju, a koje i dan danas podupiru. Na zločin kojeg pojedinci među njima počiniše, a kojeg i dan danas svi zajedno nose. Na grijeh kojeg jedni učiniše, a ostali saučesnicima svojom šutnjom i odobravanjem postadoše. Na grijeh za koji se ni dan danas ne pokajaše", rekao je Hfz.Amir ef Mahić

Nekoliko stotina stanovnika Kozarca i njegove regije danas su mimohodom glavnom gradskom ulicom i obilaskom šehidskog mezarja u Kamičanima, obilježili 29 godina od napada VRS-a i razaranja ovog gradića u podnožju Kozare i pet naselja sa bošnjačkom većinom.

Oni su se nakratko zaustavili ispred spomen obilježja u centru grada, podignutog prije nekoliko godina, na čijim su zidovima uklesana imena 1.226 lica poginulih u proteklom ratu sa područja regije, gdje su položili cvijeće i odali počast stradalim.

U Kamičanima, na Šehidskom mezarju je proučen Ja sin i dova Šehidima.

Na kraju, skupu se obratio Glavni imam Hfz.Amir ef Mahić .

Braćo i sestre, plemenite porodice naših šehida, časne duše šehidske, esselamu 'alejkum ve rahmetullahi te'ala ve berekatuhu!

Braćo i sestre, od danas ulazimo u tridesetu godinu našeg bolnog prisjećanja i neprestanog podsjećanja na zlodjela koje su nam naše komšije počele u ovome danu prije 29 godina činiti. Ovo je dan u kojem su nam udarili na vjeru, domovinu, čast, imovinu, toprak, ognjište, dostojanstvo, merhamet, plemenitost, komšiluk,... Ovo je dan u koji nismo vjerovali da se desiti može. Ovo je dan koji ne služi na čast, već upozorava na sram. Na sram za koji znaju, a kojeg i dan danas kriju. Na stid, kojeg bi trebali da imaju, a kojeg i dan danas čašću nazivaju. Na zlo koje treba da osuđuju, a koje i dan danas podupiru. Na zločin kojeg pojedinci među njima počiniše, a kojeg i dan danas svi zajedno nose. Na grijeh kojeg jedni učiniše, a ostali saučesnicima svojom šutnjom i odobravanjem postadoše. Na grijeh za koji se ni dan danas ne pokajaše. Na grijeh koji žele da sa sobom i u grobove svoje ponesu. Na grijeh kojeg već uveliko u nasljedstvo ostavljaju. Na grijeh i grijehe. Na griješene ljude nas podsjećaju. Ljude ili čak neljude.

Oni su tu da nas podsjećaju, a kamo sreće da nisu. Kamo sreće da teret grijeha sa sebe skidaju, da se kaju. Da našem oprostu hitaju, a Božijem se nadaju. Da u Božiju pravdu i Njegov konačni sud ne sumnjaju. Loš je put kojeg još uvijek odabiru. Kamo sreće da njime ne idu! Zato ih i danas, u ovoj tridesetoj godini, glasom ljudskim, komšijskim, najdobronamjernijim dozivamo, i zarad sveopćeg dobra i našeg i njihovog molimo da zlu leđa okrenu i ljepšoj budućnosti svih nas doprinesu. Da i nama i sebi pomognu. Da ljepšu sudbinu budućim pokoljenjima zajedno ispišemo. Da ljepšu domovinu našim potomcima ostavimo. Da ljepšim odnosom buduće generacije zadužimo. To vas danas, komšije naše, molimo i tome vas danas u Danu našeg bola pozivamo.

A vama, draga braćo i sestre, vama koji danas ovdje stojite, i svima vama koji ćete ove riječi bilo kada slušati poručujem da se Allaha bojite, da znate da On istinu voli, a laž prezire. Da dobročinstvo voli i za njega nagrađuje. Da za zlo kažnjava, ako se za njega ne pokajete i nakon toga ne popravite. Da će sud Svoj o svakome od nas dati i shodno našoj zasluzi vječitost nam odrediti. Zato se danas u ovome danu, danu našeg podsjećanja na dunjalučke boli i patnje koje smo proživjeli, iz sna u koji smo počeli da tonemo probudimo.

Probudimo se danas iz sna u kojem mislimo da ćemo kršeći Allahove propise milost Njegovun zaslužiti. Ne, braćo moja i sestre! Ne, tako mi Allaha, ne! Bit' ćemo kažnjeni, neka znate. Zato Allahovu milost, svojim čuvanjem vjere na ovoj mubarek šehidskoj zemlji, pridobijajmo.

Probudimo se i iz sna u kojem mislimo da o istini mi šutjeti smijemo. Ne, braćo moja i sestre. Ne, tako mi Allaha, ne! Mi o istini glasno govoriti moramo ako ne želimo da saučesnici onima koji laži šire i mi ne postanemo. Mi nemamo pravo da se istine bojimo. Mi nemamo pravo da za bilo koju cijenu istinu prodamo. Ta istina krvlju je ispisna u svakom pedlju ove zemlje. Ta istina je vakuf naših šehida, koji su za nju živote svoje uvakufili. Zato, Allahovu ljubav borbom za istinu zaslužujmo.

Probudimo se i iz sna u kojem mislimo da čestiti ne treba da budemo. Ne, braćo moja i sestre. Ne, tako mi Allaha, ne! Mi čestiti moramo da budemo. Mi vrijednosti treba da imamo ako vrijednosti kod Allaha želimo da zaslužimo. A vrijednosti naše su prije svih u žrtvi za svoju vjeru, narod, domovinu. Naša je vrijednost u našoj spremnosti da damo od sebe sve što možemo da opće, a ne svoje lično, dobro. Naša je vrijednost u opstanku na ovoj zemlji bosanskoj, makar nam i ne bilo lahko na njoj živjeti. Naša je vrijednost u radu, poštenju, obrazovanju, lijepoj riječi, merhametu, makar nam se činilo da se ove vrijednosti u našem društvu ne isplate. Naše su vrijednosti u stidu, strpljivosti, pobožnosti, skromnosti, makar nam se ove vrijednosti u našem vremenu činile prevaziđenim. Naše su vrijednosti u vrijednostima kojima nas naše vjera podstiče i uči. Zato, Allahovu nagradu našim vrijednostima otkupljujmo.

Probudimo se i iz sna u kojem pomišljamo da je zlo nadvladalo i da se zlo otplatiti neće. Ne, braćo moja i sestre. Ne, tako mi Allaha, ne! Jer On je u Kur'anu istinu rekao kad je kazao: „Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe - pa Allah dobro zna robove Svoje.“ Zato, od Allahove kazne ako umaći želimo zlu se ne približavajmo, a zločince Allahovom sudu prepustimo.

Na kraju, Allaha molimo da nas u svemu što će ovoj vjeri i ovome narodu do Sudnjega dana opstojnost osigurati On pomoć Svoju pruži, a da i nas i sve one koji tome ne doprinose On u takvim djelima našim obesnaži. Allahu naš, smiluj se svim merhumima našim, a među njima posebno dragim šehidima našim. Amin!

 

 

Al' mi moja mati nikad ne znade objasniti zašto ja sad nemam sadašnjosti a o buducnosti da i ne pricam. O prošlosti citam, ali je malo kasno, a da sam znao, da smo svi znali, da nam je receno, sad bi bezbeli kahvendisali kod Šide ili kod Saje cifuta il' pred Indeksom, Oazom ili u Trinestici, ko što su radili oni naši jarani, kojih više nema, prije dvadesetak godina. (Novembar 2011.)