Izdvajamo

Redovna sjednica organizacionog odbora za šehidsku dženazu u Prijedoru i Kozarcu održana je u Bihaću. Sjednicom je predsjedavao predsjednik organizacionog odbora muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić. Prisutni su bili svi članovi organizacionog odbora; muftija bihaćki, predstavnici Islamske zajednice iz Prijedora i Kozarca, predstavnici žrtava jednog, te predstavnik Instituta za traženje nestalih.

Konstatovano je da će se ove godine dženaza i program 20. jula organizirati na musalli Memorijalnog centra u Kamičanima pored Kozarca sa početkom u 12 sati. Sadržaj programa će naknadno biti dostavljen javnosti. U proceduri je pribavljanje svih potrebnih saglasnosti porodica žrtava za održavanje dženaze. Do sada je osam porodica iskazalo svoj pristanak na ukop ove godine, a iz organizacionog odbora očekuju da će se konačni broj žrtava za ukop ove godine znati neposredno pred samu dženazu, jer veliki broj žrtava ima brojne porodice u dijaspori, koji zbog pandemije koronavirusa nisu u prilici prisustvovati dženazi svojih najmilijih.

„Vijeće muftija Islamske zajednice u BiH na svojoj redovnoj sjednici održanoj 17. marta 2020. je usvojilo Protokol dženaze za šehide Prijedora i Kozarca 20. jula. Cijeli set aktivnosti i jasno preciziran program i redosljed aktivnosti je definisan ovim protokolom. Dženaza će biti 20. jula 2020. godine na musalli Memorijalnog centra u Kamičanima pored Kozarca, a program posvećen ovom važnom datumu će početi u 12 sati. Svakako, problem s kojim se svi mi suočavamo u vezi pandemije koronavirusa nas u mnogo čemu limitira, ali ono što sada možemo reći jeste da će se program onako kako je i planirano održati u naznačeno vrijeme.“ – izjavio je muftija bihaćki i predsjednik organizacionog odbora hafiz Mehmed-ef. Kudić.

Iz organizacionog odbora su pozvali sve građane koji budu u prilici prisustvovati ovoj dženazi i programu da poštuju mjere donesene od strane epidemioloških stručnjaka i nadležnih državnih organa, te instrukcija i uputstava koje je uputila Islamska zajednica u BiH.

 

muftijstvobihacko.ba

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.