Izdvajamo

Najsretniji sam u svome Kozarcu i na pradjedovskom ognjištu”– kazao je u kratkom razgovoru za naš list ( preporod ) novi hafiz Amir-ef. Mahić

 -Hafize Amire, kada se u tebi javila želja za hifzom i kako si počeo?

Hafiz Amir: Moja želja za hifzom javila se po okončanju prvog razreda medrese. Po dolasku u drugi razred javio sam se profesoru kira'eta s naumom da pred njim učim hifz. Međutim, tadašnji uvjeti u medresi i opći ambijent nisu ni najmanje išli u korist hifza. Šta više, s današnje distance gledano, bili su demotivirajući. S vremena na vrijeme počinjao sam, prestajao i opet se vraćao učenju hifza. Sazrijevajući spoznao sam da bez Allahove podrške neću uspjeti. Dovio sam da mi da muhaffiza za kojeg On zna da je najbolji za mene. I dolazi 2017. godina u kojoj, s jedne strane doživljavam dosta stresne životne okolnosti, a s druge strane Uzvišeni Allah me upućuje na muhaffiza Edin-ef. Bukvu, pred kojim sam uoči mubarek ramazana počeo učiti hifz.

 -Kako si uz brojne obaveze uspijevao naći vremena za učenje Kur'ana napamet?

Hafiz Amir: Već sam rekao da u potpunosti vjerujem kako mi je Uzvišeni Allah probrao muhaffiza. To mi je pomoglo i pridržavajući se njegovih savjeta napredovao sam. Osnovna stvar koju mi je na početku podvukao bila je da hifz treba biti na prvom mjestu. Rukovodeći se time, učenju Kur'ana sam posvećivao svaki trenutak koji sam imao na raspolaganju.

 -Edin-ef. je imam Bijele džamije u Visokom. S obzirom na daljinu kako ste sarađivali?

Hafiz Amir: U većini slučajeva moje učenje pred muhaffizom se odvijalo putem mobilnih audio-vizuelnih aplikacija. Također, povremene odlaske u Sarajevo sam koristio navraćajući u Visoko i uživo polagao naučene stranice. Po završetku memorizacije Kur'ana zajedno sa muhaffizom boravio sam mjesec dana na hadžu gdje sam u mekkanskom i medinskom haremu pred njim obnavljao naučeno. Na koncu mojih priprema za izlazak pred komisiju boravio sam u Visokom i pred muhaffizom proučio cijeli Kur'an napamet.

 -Kada bi bilo moguće s kim bi podijelio hifz?

Hafiz Amir: Pošto je moj hifz bio tajna, niko me osim supruge nije ni mogao bodriti i pomagati. Vjerujem da kod Uzvišenog Allaha zasigurno ima veliki udio u mome učenju i postignutom rezultatu, jer me je mijenjala u čemu god je mogla da bi mi olakšala učenje Kur'ana. Zato molim Uzvišenog Allaha da je za to obilato nagradi, a da njenim roditeljima, kao i mojim, da blagodati koje roditeljima hafiza pripadaju.

 -Živio si u Francuskoj. I danas bi mogao živjeti i raditi u nekoj evropskoj zemlji za daleko veću platu. Ipak si u Kozarcu?

Hafiz Amir: Najsretniji sam u svome Kozarcu i na pradjedovskom ognjištu, bez obzira koliko to čudno nekome izgledalo. Ne tražim da me ko u tome razumije ili da to neko cijeni. Allah dž.š. mi je dao da budem zadovoljan s onim što imam i ne težim onome što nemam. Svako malo, moj me Gospodar počasti i onim što mi nije falilo, pa strahujem da ne postanem nezahvalan na neizmjernim ni'metima. I kad imam kakvu potrebu, Gospodara molim da me sačuva njenog ispunjenja ako bi me to vodilo nezahvalnosti.

Preuzeto: preporod.com


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović