Sinoć su grupa džematlija, Softići, pripremili iftar za sve džematlija džemata Alići-Softići. Posebno lijepa priča i prilika da se sastanemo na jednom mjestu, pomolimo Bogu, iftarimo i na kraju dobro ispričamo, a bilo je i šale.

Sve pohvale Softićima.

Dok smo razgovarali, primjetio sam da mnogi ne poznaju istoriju našeg džemata i zato slijedi priča o našem džematu. Priču sam preuzeo iz knjige "Džamije i džemati Kozarca" od Hadži Teufika ef Hadžića.

Pročitajte nećete se pokajati.

Džemat Alići-Softići

Ovaj džemat je dosta mali. U njemu je bilo prije agresije oko 100 kuća. Ima svega dva zaseoka, i to Softići i Alići. Na jednom brdu (brežuljku) su Softići, a na drugom Alići, a mesdžid se nalazi na brežuljku Alići. U ovom džematu nije nikad bilo džamije, već samo mesdžid, ali su uvijek imali stalnog imama koji je obavljao sve imamske dužnosti osim džuma-namaza: Ovaj džemat gravitira džematu Brđani i geografski pripada selu. Brđani. Džematlije se bave stočarstvom i voćarstvom, kao i drugim poljoprivrednim proizvodima. Ovdje je Poznato kvalitetno voće: jabuke, kruške, trešnje i šljive. U džematu je bio poznat Alaga Alić s brojnom porodicom, koji je imao raznovrsnog i dobrog voća. Imao je vlastitu sušaru u kojoj je sušio šljive i kruške.

Od starijih poznatih džematlija spomenuo bih (Karanfila Alića, koji se pored poljoprivrede bavio i trgovinom, a imao je i konja koji je bio poznat po tome što je bio najbrži kada bi se priređivale konjske trke. Redžep, zvani Hašić, bio je vrlo ugledna ličnost u džematu. Pred Drugi svjetski rat otvorio je trgovinu mješovite robe kod stare ceste. U zaseoku Softići bio je poznat džematlija Emin Softić, te Mujaga Paratušić koji je jedno vrijeme bio i predsjednik općine u Kozarcu. U ovom džematu je bio prvobitno jedan mali prizemni mesdžid, u kojem je u jednom dijelu stanovao imam, a u drugom su učila djeca i klanjali dnevni namazi. Kasnije, prije Dru gog j svjetskog rata, izgrađena je zgrada na sprat. Imamski stan e. bio na spratu, a u prizemlju jedna prostorija bila je za,mesdž!d, a druga za učenje djece. Prije agresije 1992. godmedzem su . izgradile novi savremeniji mesdžid, mnogo ljepši veći, koji je srušen 1992. godine. Također je bila izgrađena i provizoma munara za učenje ezana.

Ko su bili imami u ovom džematu

U ovom džematu bili su sljedeći imami, koje sam ja poznavao: 1. Hafiz Hasan ef. Šahurić, rodom iz Kamičana, svršenik medrese u Banjoj Luci. Imao je kostobolju pa se vrlo teško kretao. Vjerovatno je to došlo od prehlade još u medresi, gdje su uslovi za stanovanje bili vrlo loši. Drugi imam je bio Sulejman ef. Čirkin, rodom iz Kozaruše. Treći imam bio je Hasan ef. Bajraktarević, rodom iz Bužima, koji je imao više djece, a jedan sin mu je bio priučeni imam Zarif ef. . Službovao je u Gor. Jakupovićima. Hasan ef. je umro u Alićima, rahmet mu duši. Amin!

Četvrti imam je bio Emin ef. Hadžić, moj brat, učenik Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, kasnije premješten u džemat Srednje Jakupoviće. Peti imam u džematu Alići bio je Mahmut ef. Čirkin, rodom iz Kozaruše, učenik medrese u Banjoj Luci. Šesti imam je bio Abdulah ef. Duračak, priučeni imam, rođeni Kozarčanin. Sedmi imam je bio Smail ef. Šahinović iz Brčkog, koji je predhodno bio imam u džematu Mujkanovići. Osmi imam je bio Ahmed ef. Kasumović, iz Poljica kod Tuzle, a bio je prethodno imam u Kamičanima.

Deveti imam i posljedni u ovom džematu do agresije 1992. god. bio je Jusuf ef. Dedić iz Vlasenice. Prethodno je bio imam u Čejreci kod Prijedora. Ovaj imam je bio jako voljen i poštovan u ovom džematu. Kad je bio napad na Kozarac 1992. godine, imam je otjeran u logor Omarska, a potom na Manjaču sa džematlijama i ostalim Kozarčanima. Nakon provedenih teških dana u logoru u Omarskoj i na Manjači, uz posredovanje Crvenog križa i Merhameta u Banjoj Luci svi imami iz Kozarca i Prijedora, koji su bili na Manjači, njih 12, došli su u Banju Luku. Tu su ostali neko vrijeme raspoređeni kod džematlija u Banjoj Luci, koji su još ostali u tom gradu u svojim kućama.

Kad su ovi imami došli u Banju Luku, nisu imali nikakvih dokokumenata pa se nisu mogli slobodno kretati po .gradu. Zahvaljujući rahmetli banjalućkom muftiji hadži lbrahim ef. koji je upornim zalaganjem i traženjem od međunarodnih organizacija i Unprofora, da se imami iz logora Manjaće sprovedu do Zagreba, nakon dugotrajnih pregovora, oni su i sprovedeni u Zagreb. Prije odlaska u Zagreb bila je prozivka pojedinačno svakog imama. Svi su bili prozvani osim Jusuf ef. Dedića, koji nije bio na spisku iz neobjašnjivih razloga.

Ja sam tu bio prisutan, jer sam bio kao muhadžir u Banjoj Luci kod kćerke, te sam došao da ispratim svoje kolege i da im zaželim hajirli put. Jusuf ef. , razoćaran, odmah je otišao kod muftije hadži Ibrahim ef. da mu saopći šta se desilo. Muftija je pokušavao da interveniše, ali bez uspjeha. Svima nam je bilo žao zbog tog slučaja. Muftija, želeći da na bilo koji način pomogne Jusuf ef., dogovorio se sa svojim saradnicima koji su još bili u Banjoj Luci, da se Jusuf ef. ponudi da bude mujezin u Ferhadiji džamiji, a da mu se ustupi stan koji je napustio dotadašnji mujezin Abdulah ef. Joldić. Jusuf ef je prihvatio to rješenje jer nije bilo drugog izbora.

Za vrijeme boravka u Banjoj Luci doživljavao je mnoge neprijatnosti i razna maltretiranja. Znam jedan slučaj kada je Jusuf ef. kupio na pijaci jedan kamion drva za ogrjev. Kad su drva istovarena u dvorište gdje je stanovao i kada je prodavač naplatio i otišao, policija je došla i tražila od Jusuf ef. potvrdu od koga je kupio drva i jesu li drva legalno dovezena. Pošto to Jusuf ef. nije imao, ta su drva jednostavno otjerana bez ikakve naknade. Jusuf ef. je zajedno s muftijom podnosio sve što se tih godina događalo u Banjoj Luci.

Nakon muftijine nenadne smrti on je zamijenio muftiju u vršenju imamske dužnosti u Ferhad-pašinom mektebu gdje su obavljani vjerski obredi, pošto su sve džamije bile porušene. Jusuf ef. je počeo obolijevati, a naročito su mu noge oslabile. Nakon liječenja u Sarajevskoj bolnici je i umro, relativno mlad. Dovezen je u Sanski Most gdje mu je klanjana dženaza a odatle je odvezen u džemat Čejreke kod Prijedora i tu je ukopan. Molim Allaha dž. š. da ga smjesti u džennetska naselja.Amin!

Hadži Teufik ef Hadžić

Poslije rata, od 2004.godine imam u džematu Alići-Softići  je Zehrudin ef Beganović