Izdvajamo

Danas je treći dan Kurban Bajrama, a ja pokušavam da na neki naćin ispričam kako je bilo u našem kraju, iz mog ugla, dan prije  i prva dva dana Bajrama.

Obično kad neznam kako bih poćeo, ja pričam o vremenu, kako je bilo sunčano ili kišovito. Ovaj put stvarno je bilo izuzetno promjenljivo vrijeme. Dan prije sunčano, prvi dan magla i prilično hladno, drugi dan kiša, a zatim sinoć jak vjetar i jutros onaj sitni led. Prilično je napadao pa se već ponegdje zabjelio kao da je snijeg pao.

 

Obično mislim da fotografije kažu više nego ja, pa sam postavio više fotki a manje pišem. Četvrtak poslije Ikindije namaza sam prisustvovao podjeli halve u mom dzematu Alići - Softići. Mi smo jedan od najmanjih dzemata pa tako  u Mejtafu ovaj put nije bilo baš puno raje i djece kao možda u nekim drugim dzematima ili dzamijama.

Poslije sam požurio u  Kamičane, najveći dzemat u Kozarcu, gdje je isto tako bila podjela halve. Ovdje je bilo izuzetno puno raje a i djece. Poklona je isto tako bilo puno.

 

Bajram namaz sam klanjao kao i obično u Gornjim Jakupovićima. Dzamija je bila puna raje.

Poslije Namaza smo, u dvorištu dzamije, se fotografisali i čestitali jedni drugima Bajram i poželjeli sve najbolje. Zatim smo požutili u Kamičane na šehidsko mezarje.

Na šehidsko mezarje su došli imami iz svih kozaračkih dzemata da bi proučili Jasin i dovu Kozaračkim Šehidima. Pristigla je  raja iz svih dzemata Kozarca.

Prije nego što su imami poćeli da uče Jasin mi smi iskoristili priliku da čestitamo Bajram prijateljima, komšijama i familiji iz drugih dzemata.

Dok sam došao kući po običaju požurio sam da upalim kompjuter jer na skype su me već čekali moji najdraži Djeca,  unučad i žena  da mi čestitaju Bajram.  Kod moje kuće je, nije da se hvalim, nekako najljepše. Prvi koji dođu da mi čestitaju Bajram su moje najmlađe komšije. Kraj ovakvih jarana čovjek se osjeća sigurnim a i sretnijim.

Sinoć smo išli u Kevljane, gdje su Mjesna zajednica Kevljani, Ujedinjeni dzemati Hadzići, Jakupovići i Kevljani zajedno sa K.U.D. Kozara iz Kozarca organizovali Bajramsko  sijelo. Na vratima nas je dočekao glavni organizacioni odbor M.Z. Kevljani.

Posjeta ovom sijelu i smotri folklora je bila iznenađujuće velika. Sala je bila mala da primi sve posjetioce tako da ih je puno ostalo u hodniku ili nekoj pomoćnoj prostorije jer vani je padala kiša.

Počelo je tačno u zakazano vrijeme sa učenjem Ilahija koje su izveli mladi Ujedinjenih dzemata.

Zatm su najmlađi iz K.U.D.Kozara pokazali kako su dobri sa narodnim igrama.

Program je išao Ilahije pa folklor.

Ahmet i njegova žena Sabiha Gutić su večeras darovali djecu, koji su bili na sijelu, sa Bajramskim paketićima. To je bilo prijatno iznenađenje za najmlađe. Ahmet i Sabiha su uspjeli i oduševili su djecu kao i ostale u sali sa ovim činom.

Sve je bilo super, veselo i razigrano. U jednom trenutku voditelj programa reče da jedan čovjek želi da otpjeva jednu sevdalinku. Hasan Jakupović nas je, sve u sali, natjerao da pjevamo sa njim sevdah. Raja je bila oduševljena sa ovim starcem koji je poslije i kolo zaigrao sa ostalim posjetiocima.

Zatim je Šero Velić razbuktao već zapaljenu vatru sa isto tako lijepim sevdalinkama koje je pjevao skupa sa svim posjetiocima u sali. Poslije je slijedilo narodno veselje, u sali kolo, u hodniku su nas čekali mladi, Ujedinjenih dzemata, sa sokovima, kolačima, burecima,pitama i još mnogo toga je bilo što su  nas nudili.

Da nezaboravim i mužičare koji su isto tako bili dobri.

Na kraju sam razgovarao sa članovima organizacionog odbora. Rekli su mi da; posebno se  zahvaljuju K.U.D. Kozara koji su pored nastupa na sijelu, najviše pomogli oko organizacije ovog sijela a sto je najvažnije i finansijski su najviše pomogli. Nadaju se da će ova saradnje i ubuduće biti dobra pa i bolja.

Moje čestitke svim organizatorima ovog sijela, posebno mještanima M.Z.Kevljani koji su učestvovali u organizaciji.

Još jednom;  BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

 

 

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?