Izdvajamo

 

Bajramski praznici  u Kozarcu, ove godine nekako posebni. Čini mi se da nas ovoliko ni prije rata nije bilo ispred i u Džamiji. Ipak sjetih se onih bajramskih skupova u Kamičanima i Kozarcu gdje su se okupljali mladi iz cijele opštine Prijedor, pa čak i dalje. Skupovi koji su na daleko bili poznati. Koliko li ih se udalo ili oženilo sa Bajrama (zbor ili skup) iz Kamičanima ili Kozarca. Sad kad se sjetim, neka me nostalgija strefi a opet i neka dragost kad se sjetim šta i kud smo sve prošli zadnjih 23 godine.

Bajram počinjem sa podjelom bajramskih paketića, kod nas popularno nazvan podjela halve. U vrijeme kad sam ja bio djete, nije bilo mogućnosti za paketiće pa su naše mame i nane kuhale halvu i djelile zadnji dan Ramazana. Došla su bolja vremena.
Prve fotke iz mog džemata, mekteba.

Zatim žurim  u Kamičane, znao sam da će tamo biti puno raje, ali sam se iznenedio, bilo ih je puno više nego sam se nadao. Fantastična slika ovo se ne viđa svugdje. Uskačem u sredinu kruga i fotografišem sve što vidim. Strah me da nešto ne propustim. Ovakva slika u Kamičanima je, sad normalna pojava. Prije par godina sam rekao da je ovo puno raje, a sad kad me neko pita koliko je raje bilo, kažem: Onako, standard.

Jutros stižem prije sabaha, prijatno iznenađen brojem raje koji su došli prije sabaha u Džamiju. Klanjamo sabah u džamiji i  čekamo vrijeme klanjanja Bajram namaza. Dvorište malo i neki uspjevaju ući u džamiju koja je isto tako prepuna raje. Okolo džamije sve puno, neki su ostali na cesti kraj džamije.

GOVOR GLAVNOGA IMAMA
ŠEHIDSKO MEZARJE KAMIČANI-KOZARAC
RAMAZANSKI BAJRAM 1436.

U IME ALLAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG
NEKA JE HVALA UZVIŠENOM ALLAHU, A SALAVAT I SELAM NEKA SU DUŠI NAŠEG PEJGAMBERA MUHAMMEDA, ALEJHISSELAM, NA NJEGOV ROD I ASHABE. ALLAHOVA MILOST NEKA JE DUŠAMA SVIH NAŠI MERHUMA, A NAROČITO NAŠIM ŠEHIDIMA. Amin!

Braćo i sestre, porodice naših šehida, dragi i plemeniti naši šehidi, esselamu 'alejkum i neka Vam je Bajram mubarek olsun!



Braćo i sestre!
Jutros smo osvanuli u berićetu bajramskih dana i nakon što smo svoju islamsku dužnost ispunili klanjajući sabah i bajram namaz dođosmo po našem kozaračkom običaju da posjetimo naše šehide i da ih bajramskom miloštom obradujemo. Draže bi nam bilo da smo se jutros mogli s njima u džamiji bajramovati i da smo ih kod kuća njihovih mogli posjetiti, ali Allah dž.š. je odredio drugačije. Zbog toga mi bajramski zagrljaj u ovom jutru fatihom nad njihovim kaburima zamjenjujemo, posjetu njihovih kuća dolaskom u njihovu zajedničku šehidsku mahalu zamijenismo, bajramluk Jasin-i-šerifom nadomjestismo, a umjesto naših lijepih dunjalučkih želja dove u ovom jutru za njih učimo. Istina, nije nam sve ovo isto, ali saburiti moramo, a hvala Uzvišenom Allahu i umijemo.

Dragi naši šehidi! 
Nije nam se lahko ovoga jutra u naše kuće bez vas vratiti, nije nam lahko iz dana u dan bez vas živjeti, a opet najteže je vašim majkama i očevima, vašoj miloj djeci, braći i sestrama. Vašim majkama i očevima sve su želje usahle onoga trene kada su vas vaši i naši din-dušmani ubili.

Od toga dana njima ništa od ovoga svijeta nije drago. Ništa ih obveseliti ne može, a da veselje, gorčinom vašeg gubitka, ne nestane. Oni samo jednu nedosanjanu želju imaju, a ona je da vas ponovo vide i da se više nikada od vas ne razdvoje. Ni vašoj djeci nije lahko, ali se oni hrabro s poteškoćama ovoga svijeta nose. Već su odrasli i sad oni svoje potomke dočekuju kao što ste vi njih dočekivali.

Ali i oni svako malo zastanu i okolo sebe se okrenu pa vide da im falite, da njihova djeca nikada neće osjetiti šta znači ljubav djedova i nani, da su njihovi životi zauvijek vašim ubistvom obilježeni. Zato se često tješe pa vaša imena svojoj djeci nadijevaju, vaša imena u kamene ploče uklesavaju da se nikada spomen na vas ne izbriše, a bol svoju u srcima svojim kriju dok im duše tijela ne napuste.

I vaša braća i sestre se s velikim bolom susreću. Od kad vas nema oni su se trudili da vašu smrt nadomjeste tako što će majkama i očevima vašim na usluzi biti, što će vašu djecu umjesto vas podizati, ali nisu mogli da vaš nedostatak ne osjete.

Zato mi danas Uzvišenom Allahu dovu upućujemo da nama, porodicama vašim, snage i sabura da. Molimo ga da vašim očevima i majkama olakša muku njihovu, da ih zdravljem do smrti njihove počasti pa da ne dođu stanje u kojem će vaš gubitak još teže podnositi.

Za vašu djecu Uzvišenog Allaha molimo da ih učini odgovornima, pa da vas nikada ne zaborave, da svoje potomke poduče ko su ubice vaše, a da im zbog toga Gospodar svjetova vaš gubitak nadomjesti uspjesima u njihovom životu i radu. Vašoj braći i sestrama, koji se o vašim roditeljima i djeci brinu, neka Uzvišeni Allah nadoknadi trud njihov tako što će njihovoj djeci i potomcima darovati dobrote i blagodati ovoga i budućeg svijeta.


Gospodaru naš milost nam svoju i uputu podari, šehide naše džennetskim stanovnicima učini, a i nas njihovom društvu u džennetu pridruži kada nam smrti čas odrediš! Amin!

Moje komšije redovno dolaze kod nas, da nam čestitaju Bajram.

Nijaz-Caja Huremović

 


Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.