Izdvajamo

 

Posmrtni ostaci pet žrtava Prijedora spremni su za ukop nakon kolektivne dženaze koja će se 20. jula ove godine klanjati u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu. Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su ubijene 1992. godine na području Kruhara, Ljubije i Sanskog Mosta, a njihovi posmrtni ostaci pronađeni su prilikom izvršenja ekshumacija na različitim lokacijama u godinama nakon njihove smrti.

Najmlađa žrtva koja će biti ukopana jeste Azmir (Aziza) Hajrudin , rođen 1968. godine u Hambarinama u Prijedoru. On je imao tek 24 godine kada je ubijen na području Prijedora tokom 1992. godine. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 32 godine nakon njegove smrti na lokalitetu Kurevo – Krčevine, na području Prijedora.

Najstarija žrtva koja će biti ukopana jesteHase (Hamze) Omić , rođen 1918. godine u Sanskom Mostu. On je imao 74 godine kada je 1992. godine ubijen na području Sanskog Mosta. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Kruhari.

Ove godine konačan smiraj će naći i Adem Hopovac (sin Karanfila), rođen 1924. godine u Zecovima kod Prijedora. Ubijen je na području Čarakova 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su i ekshumirani na tom lokalitetu u julu 2025. godine.

Ove godine u Prijedoru će biti ukopan i Jusuf (Reše) Jelečević , rođen 1924. godine u Sanskom Mostu. Ubijen je na području Hrustova (Sanski Most) 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Kruhari.

Nakon klanjanja kolektivne dženaze u Kamičanima, bit će ukopan i Muhamed (Huse) Cerić , rođen 1946. godine u Sanskom Mostu, gdje je i nestao u maju 1992. godine. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su pet godina kasnije, također na lokalitetu Kruhari.

Ove žrtve će se ukopati u različitim mezarjima nakon klanjanja dženaze, a u skladu sa željama njihovih porodica. U Šehidskom mezarju Hambarine bit će ukopan Azmir Hajrudin, dok će se u mezarju Greda u Sanskom Mostu ukopati Hase Omić i Muhamed Cerić. Jusuf Jelečević bit će ukopan u Šehidskom mezarju Hrustovo u Sanskom Mostu, a Adem Hopovac u Šehidskom mezarju Čarakovo.

U okviru programa obilježavanja 20. jula – Dana sjećanja na žrtve ratnog zločina s elementima genocida u Prijedoru i dolini Sane 1992. godine, u nedjelju, 19. jula 2026. godine, bit će upriličen ispraćaj šehidskih tabuta. Kolona s tabutima krenut će iz Identifikacionog centra “Šejkovača” u Sanskom Mostu, a tokom svog puta proći će kroz više gradova Bosanske krajine, gdje će građani imati priliku odati počast žrtvama i dostojanstveno ispratiti tabute do Memorijalnog centra Kamičani.

Tužna kolona će krenuti u 11 sati iz Identifikacionog centra “Šejkovača”, a planirana su sljedeća zaustavljanja: Sanski Most (Trg ljiljana), Ključ (ispred zgrade Općine), Bosanski Petrovac (ispred zgrade Općine), Bihać (Gradski most), Bosanska Krupa (Gradski most), Bosanska Otoka (Gradski most), Bosanski Novi (ispred džamije u Blagaj Rijeci) i Prijedor (ispred Čaršijske džamije). Pristizanje u Kamičane planirano je za 20 sati.

Preporod

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.