Izdvajamo

 

Danas je na mezarju u Trnopolju klanjana dženaza Amiri Kararić (45) i njenoj kćerki Erni Kararić (24), koje su tragično izgubile život od posljedica teške saobraćajne nesreće koja se dogodila 12. augusta u Trnopolju.

Dženazi je prisustvovao veliki broj vjernika islamske vjeroispovijesti, ali i komšija i prijatelja drugih konfesija, što je dodatno pokazalo koliko su Amira i Erna bile cijenjene i voljene u svojoj zajednici.

Amira Kararić je preminula 19. augusta na UKC Republike Srpske, dok je njena kćerka Erna, nakon višednevne borbe za život, preselila 21. augusta.

Na dženazi se prisutnima obratio Mujaga ef. Delić, imam u džematu Trnopolje, koji je u emotivnom govoru uputio teške, ali i opominjuće riječi:

"Ja ću prije svega pitati Amiru i Ernu, hoće li one nama halaliti kao društvu, zajednici, gdje nemamo i gdje nisu imale gdje da šetaju. Put koji je ubitačan, gdje nema ni ležećeg policajca, znakovi koji skoro i ne vide, društvu, zajednici koja je odgovorna i ja i svi mi za to. Zato kažem hoće li one nama halaliti. Jeli se mali mogao vozati na biciklu na igralištu dječijem i niz drugih pitanja, kušnja je ovo ali kušnja je i ja sam za volanom i vi ste za volanom, svi mi smo za volanom skoro, kušnja je i to.
Nemojmo samo nasjedati na šejtanske spletke, da je ovako, da je onako, bilo bi ovo ili ono. Poslanik kaže, svako da otvara šejtanu vrata za djelovanje, gdje se onda dovede u niz problema. Zato neka nam ova dženaza svima nama, meni, roditeljima, braći i vama svima bude opomena, bude svijetlo kada sjednemo za onaj volan da vidimo njih.
Da nam ova dženaza bude i dovite da nikada ne osjetimo ovu kušnju, niko od nas".

Podsjećamo, u ovoj nesreći učestvovao je vozač M. B. iz Trnopolja, koji je upravljao automobilom marke Golf. Tom prilikom povrijeđena su tri pješaka, među kojima i jedno maloljetno lice. Sva trojica su prevezena na UKC RS u Banjaluku, ali nažalost, Amira i Erna nisu izdržale zadobijene povrede.

Nijaz-Caja Huremović

...počinje priču o Kozarcu Ibro Kahrimanović: "Kozarac živi zahvaljujući dijaspori, odnosno Kozarčanima koji su se nakon progona zaustavili u evropskim zemljama, u Americi. Ali, iz ljubavi, iz nekakvog svog kozaračkog inata ponovo su izgradili ovo mjesto, čime je Kozarac postao simbol povratka u BiH. Istina, najveći broj njih dolazi za novogodišnje praznike i tokom ljeta, ali ono što su izgradili ovdje – kuće, drugi objekti – garancija su da će se vratiti zastalno i nastaviti živjeti ovdje."