Neka je hvala Allahu koji je objavivši Kur'an pozvao svoje robove da uče, čitaju i proučavaju u ime svog Gospodara koji je sve stvorio. Koji je čovjeka od zakvačka stvorio. Koji ga je poučio govoru i pisanju. Neka je Allahov mir i blagoslov na Poslanika milosti Muhammeda a.s., koji je rekao da je traženje nauke farz svakom muslimanu i muslimanki istakavši da je vrijednost učenjaka nad onim koji nije učen kao njegova vrijednost nad jednim od nas. Donosimo mir i blagoslov na njegovu porodicu, njegove ashabe i tabiine koji su slijedili njegove upute, koji su učili i proučavali i ono što nauče u praski primjenjivali.

Draga braćo u imanu i islamu,

Ove sedmice je na našoj regiji započela nova školska godina a sa njom isto tako započinje i nova mektebska godina. U današnjoj hutbi ćemo govoriti o nužnosti obrazovanja, njegovom značaju, zatim o našem odnosu spram učenja te o njegovim posljedicama na naše živote.

Allah Uzvišeni je svoju časnu objavu započeo invokacijom tj., naredbom pozvavši svog Miljenika da uči i čita i taj imperativ i dan danas bi trebao da bude imperativ broj jedan kada je islam u pitanju. Činjenica da se muslimanske zemlje ne računaju u zemlje u kojima je pismenost dostigla nivo od 100 % nam govori da su muslimani iznevjerili ovaj propis i da su zanemarili ovu naredbu. Područja Evrope, Amerike, Rusije, Australije i još nekih drugih zemalja se mogu pohvaliti nivoom pismenosti koja se kreće između 95 i 100 %, dok se nivo pismenosti u islamskim zemljama kreće između 70 do 80 %.

U prvom imperativu upućenom našem Poslaniku a zatim i cijelom čovječanstvu stoji poziv da se uči i proučava u ime Gospodara koji je stvorio i koji sve stvara. Mnogi danas uče, ali su im razlozi i ciljevi različiti. Primjetno je u današnje vrijeme da se veoma malo uči radi znanja a sve više radi položaja, materijalnog boljitka i i radi zvanja. Učenje mora biti radi Allaha i u ime Allaha, jer tek onda nauka dobiva humanost i ne biva lišena božanskog uticaja.

Traženje nauke je kao što znamo fard. Nekada je fardi-ajn, tj. što svaki pojedinac mora znati kao što su osnove naše vjere, halal i haram, a nekada može biti fardi-kifaje kojoj ako se posveti određena grupa sa ostalih spada ta dužnost, kao što su izučavanje neophodnih društvenih znanosti, medicine, fizike, bilogije, hemije, astronomije, itd. Ako pogledamo islamski svijet u globalu ustanovićemo da smo zakazali na oba polja kako na polju pojedinačnog tako i na polju društvenog sticanja znanja. Imamo pojedinaca koji uopšte ne poznaju svoju vjeru pa čak ni njene osnove, koji ne znaju ni abdest uzeti niti znaju klanjati, koji ne znaju iz Kur'ana ništa proučiti, koji olahko ohalaljuju harame i koji se povode za svojim strastima a ne za Kur'anom. S druge strane islamski ummet uvozi „mudre glave" naučnike, profesore i učitelje sa Zapada, naši sinovi i kćeri se moraju školovati na Zapadu jer u matičnim zemljama nemaju specijaliziranih fakulteta za npr. nuklernu fiziku, mikrobiologiju, nanotehnologiju i dr. Došli smo nažalost u stanje da ne znamo ni sopstvenog auta proizvesti. Došli smo u stanje da sami sobom milijarde vrijedne mašine ne znamo popraviti. Zašto nam se to desilo? Zbog čega je islamski ummet pao na tako niske grane? Zar nismo nekada bili vodeća sila na polju nauke i tehnologije? Zar muslimani nisu otkrili da je Zemlja okrugla i da se okreće oko Sunca dok se u isto vrijeme u Evropi za takve tvrdnje ljude spaljivali na lomači. Kako je došlo do toga da sve ovo zaboravimo i da se među muslimanima šire neutemeljene tvrdnje da Zemlju stoji na dva vola koji kada pomaknu uhom Zemlja se zatrese.

Možemo sa sigurnošću reći da dok su muslimani imali i gajili želju za učenjem i za traženjem znanja da su napredovali. Došlo je vrijeme kada su se muslimani zasitili traženja nauke živeći na slavi prošlosti i prethodnim uspjesima, tada je kormilo znanja preuzeo Zapad koji su tražili znanje kako bi ovladali Zemljom, kako bi ovladali njenim resursima, kako bi ovladali tehnologijom, informacijama i kako bi na kraju bili njeni gospodari.

Ali nemojmo ići suviše daleko, pogledajmo sami sebe. Dokle smo došli? Gdje se nalaze naša djeca? Jesmo li im dali solidno znanje o islamu? Znaju li naša djeca 33 islamska šarta bez čijeg poznavanja nekada nije se moglo oženiti niti udati? Da li naša djeca prakticiraju ono što su naučila u mektebu? Za nepridržavanje naše djece propisa islama smo mi kao roditelji u prvom redu odgovorni pa tek onda ostali. Imami, muallimi mogu naučiti našu djecu kako se abdest uzima, kako se klanja, kako se uči u Kur'anu, ali očuvanje i prakticiranje tog znanja ovisi o nama.

Pogledajmo oko sebe. Imamo li među nama visoko obrazovanih ljudi? Koliko imamo doktora, magistara, inžinjera, profesora i dr. visokorangiranih zanimanja? Broj visokoškolovanih osoba u našoj zajednici nam najbolje govori koliko smo se posvetili traženju znanju i koliko na tom polju ulažemo. A ulaganje i investiranje u nauku i obrazovanje će se zasigurno isplatiti.

Ne želim ovdje kukati i stalno spominjati kakvi smo nekada bili, a kakvi smo sada, naprotiv cilj mi je da svi mi zajednički shvatimo da je obrazovanje, učenje i traženje znanja ključ našeg uspjeha kako na ovom tako i na budućem svijetu. Svijet islama se zasigurno mijenja. Postajemo svjesniji svojih nedostataka koje nastojimo ispraviti. U svijetu trenutno postoji na hiljade univerziteta međutim, trenutno stanje je takvo da među 500 najelitnijih univerziteta ni jedan nije islamski. Naši univerziteti i naše škole moraju da odgajaju našu djecu pružajući im znanje koje će ih pripremati za vrijeme u kojem žive kao i za vrijeme koje dolazi. Naš čuveni gazija, dobrotvor i vakif Gazi-Husrevbeg je u svojoj vakufnami oporučio koji predmeti se moraju da proučavaju u njegovoj medresi te je dodao veoma bitnu rečenicu, a to je da se moraju proučavati i oni predmeti koje mjesto i vrijeme bude iziskivalo. Sada su u našim medresama uče i oni predmeti kojih nekada nije bilo kao što su matematika, fizika, hemija i dr. kako bi naši učenici poslije medrese mogli dalje studirati na bilo kojem fakultetu.

Što se tiče škola, u školama se uči o islamu u sklopu predmeta vjeronauke, a ondje gdje ga nema kao što je slučaj kod nas, učenje o islamu je svedeno na meketebsku nastavu u našim džamijama i to uglavnom vikendom. S obzirom da od ove nedelje započinje mektebska godina apelirao bih na sve nas da povedemo računa i da našu djecu uključimo u mektebsku nastavu koja će im dati smjernice njihovog života. Ona djeca koja pohađaju mektebsku nastavu stiču znanje o svojoj vjeri islamu, o propisima islama, upoznaju se sa arapskim pismom, uče Allahovu knjigu, upoznaju se sa islamskim ahlakom, tradicijom i historijom i na taj način bivaju kompletne osobe koje se obrazuju u svjetovnim naukama putem škole te u vjerskim putem mekteba. Osobe koje znaju ko su i šta su. Koje znaju kojoj vjeri pripadaju. Koje su ponosne zbog svoje vjere i koji će uvijek biti na usluzi kako islamu tako i cijelom čovječanstvu.

Molim Allaha da prvi Njegov imperativ najozbiljnije shvatimo, da ga u praksi primjenjujemo, da nam Allah podari znanje koje će nam koristiti, da pomogne našoj djeci da uspješno savladaju ovu školsku i mektebsku godinu, te da nauče kako biti koristan čovjek u društvu kao i dobar musliman. Amin.

Imam i hatib: Bilal Hodžić-I.K.C. Ulm-16.09.2011-16 ševval, 1432