Izdvajamo

Hvalu i slavu Uzvišenom Allahu  iskazujemo, Jedinom koji je hvale dostojan. Salavat i selam upucujemo našem poslaniku Muhammedu a.s., njegovom rodu i ashabima, kao i dušama naših merhuma, posebice naših šehida.
Draga braco i sestre, dragi naši šehidi, es-selamu 'alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Uzvišeni Allah dž.š. u plemenitom Kur'anu kaže:
''I ispricaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sigurno cu te ubiti!" - "Allah prima samo od onih koji su dobri" - rece onaj.
"I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. 
Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.”
I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih.
Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Teško meni!" - povika on - "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se.
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne cini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se neciji život sacuva - kao da je svim ljudima život sacuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.'' (El-Maide, 27-31) Istinu je rekao naš Gospodar!
Sada, draga moja braco i sestre, moji Bošnjaci i Bošnjakinje vjere islamske, na jeziku bosanskom, u ovoj zemlji bosanskoj, želim da Vam ispricam pripovjest o dva naroda bosanska, dva potomka Ademova, u ovoj dolini Božjoj, koji su jedni sa drugim živjeli, dobro i zlo dijelili, pa se kod jednog zavist stvorila, jer mu vjera nije bila (c)ista, te mu zbog toga rece: ''Sigurno cu te ubiti ili te protjerati i trag tvoj zauvijek zamesti!'' Ovaj drugi pomisli da on istinu ne zbori vec samo u neznanju govori, te mu odgovori: "I kada bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da tebe ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. '' Ali strast i mržnja njegova navede ga da prijetnje svoje ispuni i zlo nevideno izvrši. A nakon što ga ubi njegovo ubistvo zanijeka baš onako kako mu i Biblija u Starom zavjetu saopci o prvom ubici, njegovu praocu Kabilu-Kajinu kad kaže: ''Tada rece Gospod Kajinu: Gdje ti je brat Abelj? A on odgovori: Ne znam, zar sam ja cuvar brata svog? A Bog rece: Šta ucini! Glas krvi brata tvog vice sa zemlje k meni. I sada, da si proklet na zemlji, koja je otvorila usta svoja da primi krv brata tvog iz ruke tvoje.''  (1. Mojsijeva, 4:9-11)
Prva pripovjest nas uci o našim precima, a druga nas podsjeca na nas same i one koji nas okružuju. Zato, casni Bošnjace i ponosna Bošnjakinjo, budite ponosni što u Vašim venama ne protice krv ubice, što Vam ruke tudom krvlju nisu zaprljane, što Vam sinovi i kceri nisu ubice. Ali Vas, braco i sestre, zaklinjem imenom našeg Gospodara, prizivajuci Vašu savjest hurmetom ovog mubarek dana, ovog casnog mjesta, ovih plemenitih duša cije prisustvo oko sebe osjecamo da nikada ne dozvolimo zaborav naše prošlosti i da sve ucinimo da se nikada i nikome ne ponovi što se nama desilo.
Braco i sestre!
Jutros je osvanuo još jedan bajram. Osvanuo je još jedan dan u kojem ova kozaracka dolina sluša radosne cestitke bajramskih mubarek dana, svjedoci osmjehe na licima omladine i staraca, osjeca ljepotu ljudskog radovanja. Ali, zajedno s ovim osvanu i mubarek bajramski dan u kojem ova krvava zemlja upija suze ispuštene iz zjenica napuštenih majki i oceva, sinova i kceri, brace i sestara, supruga i prijatelja. U kojem se radost, na jednom, prekida placom. U kojem se srce ispunjava žalom. A kako da ne žali Kozarcanka majka kad ce danas za brižno pripremljenom sofrom ugledati prazna mjesta svoje djece koje nema!? Kako da ne žali otac kad danas na bajram nije mogao da povede svoga sina, pa ni unuka, a sa bajrama se svraca u mezarje da ih vidi, da ih selami, da se s njima bajramuje!? Kako da ne žali kcer koja danas nece moci da zagrli svoga babu i kaže mu: volim te, babo!? Kako da ne žali sin za ocem kojeg nikada nije ni upoznao!? Kako da ne žali usamljena supruga za svojim, na silu odvedenim, mužem sa kojim je mislila podizati svoju djecu i graditi bolju buducnost!? Kako da ne žali sestra svoga brata, svoga najdražeg prijatelja!? Kako da ne žali insan, ako je imalo insan!?
Dragi naši šehidi, na kraju našeg zijareta želimo da sebi i vama proucimo dovu koju je i naš Poslanik a.s. svojim merhumima nad kaburima njihovim ucio: ''Mir neka je na vas, o stanovnici ovih kabura! I mi cemo se, ako Bog da, vama uskoro pridružiti. Neka se Allah smiluje i našim i vašim precima, kao i potomcima! Molimo Ga za oprost, i nama i vama!'' Amin!

Glavni imam:
Amir ef. Mahic

 


"Srpski narod nije kolektivno kriv za zločine i otuda ima odgovornost da se od njih javno ogradi i to djelima. Zato su neizmjerno važne aktivnosti “Žena u crnom”, grupe “Četiri lica Omarske” iz Beograda ili Udruženja “Kvart” iz Prijedora"

kaže Mujagić za Avaz.ba