Izdvajamo

Jedan od posjetioca naše stranice je napisao u komentar da bi volio nešto pročitati i o Isusu s Islamske strane pogleda na njega. Nadamo se da smo vam s ovim ispunili želju. Ugodno čitanje.

„Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici -, a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću.“(Maide,75)


Muhammed a.s.je rekao o poslanicima:“Majke su im različite, a vjera im je jedna, ja sam najpreči čovjek Isau sinu Merjeminu, jer između mene i njega nije bilo poslanika.“(Ahmed i Ebu Davud)


Braćo i sestre,

 

prenosimo sa izbn.nl


Ovih dana se puno govori i govoriće još o Isa a.s. pa sam i ja odlučio da danas ovu hutbu naslovim Isa a.s. Naime tokom ove kalendarske godine, ja sam govorio u nekoliko hutbi o Božijim poslanicima i porukama iz njihovih života koje su važne, savremene i potrebne ovoj generaciji. U tom kontekstu je i ova hutba. Isa a.s. i njegov slučaj je zanimljiv i važan čak od prije njegova rođenja, toliko zanimljiv da je čak kršćanstvo formiralo određene vjerske dogme vezane za njega lično i o njima smo mi kao komšije upoznati, ali mi naravno imamo kur'ansko tumačenje koje je nama dovoljno i potrebno. Isa a.s. je nazvan i El-Mesih za što neki učenjaci tvrde da taj naziv označava čovjeka koji ide po zemlji, bez da se vraća na prvobitno mjesto i da ima vlastitu kuću kao boravište ili neki grad koji smatra svojim prebivalištem. Njegova majka je h. Merjema. Osim što ona spada u najbolje žene, ikad stvorene, ona kod Allaha dž.š. ima još jednu posebnu počast koja se oživotvorila u Odredbi Njegovoj da upravo ona bude majka Mesiha Isa a.s. poslanika koji je jedan od Dragom Allahu najdražih i najbližih stvorenja. Ona je njega zanijela na, za insana čudan način. Kur'an nam to pojašnjava na sljedeći način u suri koja nosi njeno ime Merjem:

„I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca."Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!’ – uziknu ona."A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" – reče on – "da ti poklonim dječaka čista!’ "Kako će imati dječaka" – reče ona – "kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!’ "To je tako!’ – reče on. "Gospodar tvoj je rekao; ’To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!" I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.“ (Merjem;16-22)

Ovo je braćo i sestre primjer čestitosti i čednosti jedne djevojke vjernice, koja može i treba biti uzor svim mladim. Ona je u samoći čekala rođenje svoga sina i tada se još jednom potvrdila drevna mudrost da baš u momentu kada Allahova kušnja nad robovima Njegovim dosegne svoj vrhunac, baš tada stižu pomoć i olakšanje od Njega, tako da je Merjema začula glas meleka koji joj je doviknuo da natrese sebi hurmi sa palme i da se napije vode, koja je upravo provrela niže nje. I rodila je sina Isaa. Ta radost je bila popmućena sa mišlju kako da şe pojavi među svojima sa njim. Allah joj je naredio da taj dan ni jednu riječ ne progovori. Počeli su je grditi, ogovarati i pitati a ona je samo pokazivala na dijete i tada se desilo čudo, jedna od veličanstvenih mu'džiza kojima je Allah, Milostivi obasuo njezina sina:


„I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. "O Merjemo," – rekoše oni – "učinila si nešto nečuveno! Ej ti, sestro Harunova, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica." A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u bešici?" – rekoše."Ja sam Allahov rob" – ono reče -, "meni će On Knigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojo budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.  I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!’(Merjem, 27-33)


Kada su se osvjedčili ovom velikom čudu govora tek rođene bebe, svima od njezine porodice postalo je jasno da je riječ o Allahovoj Odredbi i početku zemaljskog života jednog od najvećih Njegovih vjerovjesnika i poslanika. Ovo je unijelo mir u njihova srca i još više povećalo veliku ljubav i poštovanje koju su inače gajili prema svojoj rodici Merjemi.
Mesih Isa  sin Merjemin navrši tri decenije zemaljskoga života i Allahovom milošću bi poslat kao Njegov poslanik i kao Riječ i Duh od Njega Benu Israilu, da ih uputi, i izliječi njihova srca od grijeha, licemjerstva i materijalizma.  Dat mu je Indžil i on je krenuo u pozivanje na pravi put. Kao potpora na tom putu voljom Milostivog su mu date velike mu'džize: mogao je da oživljava mrtve, oživio je četvoricu ljudi na različitim mjestima koji su ustali iz kabura pred Israilćanima, vraća vid slijepima i zdravlje gubavima, mogao je da od blata stvori pticu i da govori ljudima o tome gdje im se nalaze skrivene dragocijenosti što su ih oni brižljivo pohranjivali na tajnim mjestima. Prenosi se i da je, Allahovom dozvolom, hranio i pojio veliki broj ljudi sa malim količinama hrane i vode, hodao po vodi Galilejskog jezera, zaustavio oluju na istom jezeru, zaustavio sunce iznad Jerusalema i Judeje u vremenu od dvanaest sati i mnoge druge mu'džize su mu bile date.


Kaže Allah dž.š.: "O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Ruhul-Qudusom (Džibrilom) pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada Sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali povikali: 'Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!' ( Maide;110)


Sva ta čuda su bili sasvim jasni i očevidni Allahovi znakovi i dokazi istinitosti Isaovih a.s. riječi, ali su mnogi među Israilćanima, i pored svega toga, ostali gluhi na njegove pozive, iako je govorio da priznaje Tevrat i da čak donosi neke olakšice za njih u Indžilu. Kad je to vidio Isa a.s. kur'an registruje njegovu reakciju na sljedeći način: „A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: "Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?" – "Mi", - rekoše učenici, - "mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu.“(Ali Imran,52)
Većina učenjaka tvrdi da je bilo samo 12  havarijjuna, učenika, pomagača koji su se odazvali Isau a.s. Međutim, i među njima je uz strah zavladalo beznađe u jednom momentu i sumnja, pa su zatražili od Isa a.s. da im Bog s neba spusti sofru. Činio je Isa a.s. dugo dovu i bila je ispunjena. "A kada učenici rekoše: "O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?"; on reče: "Bojte se Allaha ako ste vjernici." "Mi želimo", rekoše oni, "da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci." Isa, sin Merjemin , reče: "O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!" "Ja ću vam je spustiti", reče Allah, "ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti." (Maide;112-115)


Trpeza je tada spuštena sa neba, na očevid svih prisutnih, i prenosi se da su svi iz nje jeli, ali to nije ništa promijenilo, neprijateljstvo je ostalo prema Isa a.s. Do vladara su stigle informacije da Isa želi da mu preotme vlast, da sebe naziva kraljem isl. Vladar naredi da mu dovedu Isaa kako bi ga pogubio. U to vrijeme su osuđenike na smrt Rimljani ekserima žive prikivali za veliki krst i tako ih ostavljali pored puta, gdje bi umirali idući dan.


O tom događaju postoji samo jedan poduži hadis kojeg bilježi Nesai (Sunenul-kubra, 6/489, hadis 11591) a koji nam pojašnjava mnoge nejasnoće, koji glasi: “Kada je Allah htio da podigne Isaa a.s. na nebo, Isa je u jednoj kući izašao pred svojih 12 drugova. Iz glave kao da mu kaplje, iako nije mokra. Reče im: Koji od vas pristaje, da mu se da moj lik, pa da bude ubijen umjesto mene, on će biti moj drug u džennetu? Ustade najmlađi među njima i reče: Ja pristajem. Isa mu reče da sjede. On je ponovio pitanje drugi i treći put, pa se svaki put javljao isti mladić i na kraju Isa reče: Ti si on (Isa), i Allah je dao je ličio na Isaa, kao da je on lično.  Otvorio je prozorčić na krovu kuće i Isa je uzdignut na nebo. Židovi su organizirali potragu za njim. Nađoše ovog mladića koji je ličio na njega, ubiše ga i razapeše. Sljedbenici Isa a.s. se idejno raziđoše na tri grupe. Jedna kaže: Bog je bio među nama koliko je htio, a zatim se popeo na nebo...Drugi kažu: Među nama je bio Božiji sin koliko je htio, pa ga je Allah sebi uzdigao....Treći vele:Među nama je bio rob Allahov i Njegov poslanik, koliko je Allah htio, pa ga je Allah Sebi uzdigao. To su muslimani. Prve dvije skupine su se međusobno potpomagale protiv muslimanske i uništili su je. Islam je bio prikriven sve dok nije Allah poslao Muhammeda a.s. sa Objavom, pa je din, vjera grupe koja je vjerovala u doba Isaa postala snažnijom od one koja nije vjerovala. “Kur'an o tome veli:


وَقَوْلِهِمْ إِنَّا قَتَلْنَا الْمَسِيحَ عِيسَى ابْنَ مَرْيَمَ رَسُولَ اللَّهِ وَمَا قَتَلُوهُ وَمَا صَلَبُوهُ وَلَكِن شُبِّهَ لَهُمْ وَإِنَّ الَّذِينَ اخْتَلَفُواْ فِيهِ لَفِي شَكٍّ مِّنْهُ مَا لَهُم بِهِ مِنْ عِلْمٍ إِلاَّ اتِّبَاعَ الظَّنِّ وَمَا قَتَلُوهُ يَقِينًا
بَل رَّفَعَهُ اللَّهُ إِلَيْهِ وَكَانَ اللَّهُ عَزِيزًا حَكِيمًا


„A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo..... već ga je Allah uzdigao Sebi. (Nisa 157-158)

Bože učini da iskreno vjerujemo sve poslanike, te da uvijek sve dobro razaznajemo bez pričinjavanja!


Šefik ef. Čavčić, Džamija Bosanski mudžahidi, Mostar


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Teufik Kulašić podsjeća da je svaki drugi stanovnik prošao kroz prijedorske logore, te logor Manjaču. Blizu 2.500 Kozarčana ubijeno je, a njih još gotovo 600 nije pronađeno.