Izdvajamo

 

ZEMLJA SEVDAHA I MERAKA AUTOR: SEMIRA JAKUPOVIĆ

Ima jedna divna zemlja

U mojim je snovima

Kao vila iz najljepše bajke

U njoj se rodih, pustih korak prvi

U njoj zaplakah po prvi put

I kako rekoše u filmu jednom

Zemlja je to meda i krvi

Ima jedna divna zemlja

S ponosom je mogu

Svojom domovinom zvati

I sve bih joj željela dati

Na sam pomen imena njenog

Knedla u grlu zastane

Suzom se oko orosi

Duša se milinom ispuni

Mnogo mi radosti donosi

Ima jedna zemlja, Bosna se zove,

To ti je, moj jarane,

Zemlja stećaka, tvrđava i piramida

Nekada je kraljevina bila

Postoji još od Kulina bana

Opstala sve do današnjeg dana

Mnoge su je je sile lomile

Pod noge zeljele da stave

Da pobjedu nad njom slave

Bosna ti je, moj brate,

Zemlja behara bijelog,

ljubice plave

I maslačka žutog

Iako izgleda krhko

Jaka je kao najveća stijena

Gostoprimstvo će ti rado dati

Što je nafake, na sofru staviti

Fildžan kahve uvijek je nasut

Za iznenadnog gosta

Ruke prijateljstva pruža

Poput svakoga mosta

Ne misli da te manje voli

I ako u njoj ne ziviš,

Rado ćeš joj se vratiti

Ona će te u svoje krilo prihvatiti

Bosna je poput ćilima

Protkana cvijećem

različitih imena I boja

Vijekovima zajedno

pod njenom nebeskom kapom

Dičimo se njom

Kao suhim zlatom

To ti je zemlja zlatnih ljiljana

Puna krvavih mrlja

I još nezaliječenih rana

Neprospavanih noći i dana

Ali i kada je najteže

Iz pepela se diže naša dobra villa

S očima gorskim, raspletene kose

Naša dobra villa u san nam dolazi

Budi nas nježno poput majke

I na počinak nas ispraća

Sa ljepotom njenom lakše se diše

Zemljo moja, sevdaha i meraka.

 

"Vidiš ovu moju podignutu ruku, koja kao kameni cvijet osta, da svjedoči zločin vaš...
Vidiš ovaj cvijet sa latica pet, to je dokaz protiv vas, koje je vrijeme sačuvalo...
Vidiš li i čuješ vapaj moj, preklinjanje moje da me u životu ostavite...

Ova ruka moja osta podignuta, da te sjeća, i da pamtiš, da ti strah od Božije kazne ispunjava i noći i dane...

Predajem te Bogu Svemogućem ubico tijela i duha moga, neka ti Bog sudi, a ja ti oprostiti neću...."

Taif Rose 2013

Opširnije...