Izdvajamo

 

ZEMLJA SEVDAHA I MERAKA AUTOR: SEMIRA JAKUPOVIĆ

Ima jedna divna zemlja

U mojim je snovima

Kao vila iz najljepše bajke

U njoj se rodih, pustih korak prvi

U njoj zaplakah po prvi put

I kako rekoše u filmu jednom

Zemlja je to meda i krvi

Ima jedna divna zemlja

S ponosom je mogu

Svojom domovinom zvati

I sve bih joj željela dati

Na sam pomen imena njenog

Knedla u grlu zastane

Suzom se oko orosi

Duša se milinom ispuni

Mnogo mi radosti donosi

Ima jedna zemlja, Bosna se zove,

To ti je, moj jarane,

Zemlja stećaka, tvrđava i piramida

Nekada je kraljevina bila

Postoji još od Kulina bana

Opstala sve do današnjeg dana

Mnoge su je je sile lomile

Pod noge zeljele da stave

Da pobjedu nad njom slave

Bosna ti je, moj brate,

Zemlja behara bijelog,

ljubice plave

I maslačka žutog

Iako izgleda krhko

Jaka je kao najveća stijena

Gostoprimstvo će ti rado dati

Što je nafake, na sofru staviti

Fildžan kahve uvijek je nasut

Za iznenadnog gosta

Ruke prijateljstva pruža

Poput svakoga mosta

Ne misli da te manje voli

I ako u njoj ne ziviš,

Rado ćeš joj se vratiti

Ona će te u svoje krilo prihvatiti

Bosna je poput ćilima

Protkana cvijećem

različitih imena I boja

Vijekovima zajedno

pod njenom nebeskom kapom

Dičimo se njom

Kao suhim zlatom

To ti je zemlja zlatnih ljiljana

Puna krvavih mrlja

I još nezaliječenih rana

Neprospavanih noći i dana

Ali i kada je najteže

Iz pepela se diže naša dobra villa

S očima gorskim, raspletene kose

Naša dobra villa u san nam dolazi

Budi nas nježno poput majke

I na počinak nas ispraća

Sa ljepotom njenom lakše se diše

Zemljo moja, sevdaha i meraka.

 

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic