Izdvajamo

O ŠANTIĆEVOJ - NAŠOJ  E M I N I

Piše: Elvir Softić Nastavnik Likovnog

Oh ,.. ko od nas nije pjevao o našoj lijepoj i zanosnoj E M I N I ??
O njoj se pjeva već od davnina, a ona onako kao i sve čaršijske ljepotice , svakome je davala NADU , ali nikome onu pravu, jer njena najveća sreća i ljubav bila je njena cijela ŠARSIJA.
A opet i cijela čaršija je voljela svoju EMINU,
i nije se nikako željela od nje rastati, jer kad ONA krene , onako sva LEPRŠAVA i ZANOSNA, niz čaršiju od DUĆANA do DUĆANA, siromašni zaborave na svoje siromaštvo, a bogati nude na dlanu ZLATO i DUKATE, ali ona gleda negdje daleko u VRIJEME ,stapajući se s njim, odnoseći tako sa sobom svoju jedinu VELIKU ljubav , svoju ČARŠIJU.
A čaršija opet svojom duboko nadahnutom pjesmom , čuva svoju jedinu VELIKU ljubav-
svoju E M I N U.--

Sinoc kad se vraćah
iz topla hamama
prodjoh pokraj bašće
staroga IMAMA.

Kad tamo u bašći
u hladu jasmina
s ibrikom u ruci
stajaše EMINA

Ja joj nazvah SELAM
mojega mi DINA,
al' neće ni da čuje
lijepa EMINA

Samo me je jednom
pogledala mrko
niti haje halćak
sto ja za njom crko

-Danas je MOSTAR ponove
sa svojom EMINOM ,
a ona sa svojom ČARŠIJOM.., a Neretva
i njen STARI , nasmijani kao davno nekad.....

Svi mi imamo negdje u nekom KUTKU,
neku svoju Eminu, za koju smo oduvjek znali
da je NEUHVATLJIVA kao i VRIJEME
--ALI , NADA , NADA
Umire zadnja.....

 


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.