Izdvajamo

Piše: Elvir Softić Nastavnik Likovnog

Nije to bilo davno kad su se nase mirisne

bašće ,u vrijeme ljetnih vrućina , dabih preživjele, ručno svakodnevno zalijevale.
-Ali i naša dugačka ulica, iz ljubavi nazvana
ČARSIJA, se iz sličnih razloga isto tako
"zalijevala".
--Da vidimo kako je to bilo.
Godinama, i godinama se u našoj čarsiji u sparnim ljetnim danima skupljala PRAŠINA,
koju su vjetar i kamioni lako dizali u zrak,
šireći je na sve strane ,zagorčavajući tako
svakodnevni zivot u čarsiji.
-A onda , jednoga dana pojavila se ova čudna
"MAŠINERIJA " iz koje je u mlazevima jurila
voda, pretvarajuco prašinu u mirnu masu koju
vjetar nije vise mogao podici , darujući tako našoj čarsiji nekoliko sati mirnog zivota.
--Bila je to za tadašnje vrijeme "ogromna
cisterna " na točkovima, koju je pokretala
konjska zaprega.

Cisterna se svakodnevno punila vodom kod FUDINA MLINA , ( od kojeg danas još samo
velika betonska kaca prkosi vremenu) preko
puta Mutničke džamije. Odatle je snagom ŠUKRINIH KONJA stizala do Mutničke džamije,
odakle bi konji trkom krenuli niz čarsiju, dok
je voda pozada u mlazevima letjela na sve strane, prizemljujuci tako vidni sloj prašine.
-Za čitavu carsiju bila je to prava SENZACIJA.
Prvi put u dugoj njenoj istoriji moglo se u sparna
ljetna popodneva dati duši malo oduška, a
djeca su dobila priliku da se trčeći za cisternom dobro osvježe i na ugodan način zabave.
Stariji ljudi su samo klimali glavom , malo u znak čuđenja, a više u znak nevjerice, što
se tada redovno događalo kad se radilo o
nekoj TEHNIČKOJ NOVOTARIJI.
-Ali, naravno svi su se brzo navikli na to i po
ćeli se nekako osjećati kao gradsko stanovništvo koje nije moralo više u ljetne dane
gutati prašinu.
A djevojke su se konačno mogle i malo modernije obući i važno prošetati čaršijom,
naročito oko KINA, iz kojeg su vani dopirali tonovi tada popularnih melodija "MARINA"
"SAMO JEDNOM SE LJUBI" itd.

Sve u svemu čaršijski život je dobio jednu novu
boju. Pred kafanom se moglo sada i vani sjediti,
a momci su mogli svoje dragane pozvati i na
KORZO. Izlazak na korzo je bio za mladost
najvažniji svakodnevni događaj. Za jedne je
to bila prilika za sklapanje novog poznanstva,
a za one tajno zaljubljene, prilika da se vidi
kako ona druga strana reaguje.
-Tako su ŠUKRIJA I CISTERNA postali veoma
popularni, a on se trudio da nikad ne iznevjeri,
jer dobro je on znao šta je to tada značilo, a
naročito za mladost, za koju je on imao dobro
razumjevanje.
-Cisterna, osim sto je spasavala šarsiju od
ljetne prašine je dala i jedan novi RITAM ,
jer nešto se svakodnevno u isto vrijeme događalo, što je kod ljudi stvorilo naviku isčekivanja , a sa čime je čovjek dobio osjecaj
da nije zaboravljen i NADU da će biti još i bolje.
-I uskoro je i bilo puno bolje.
Stigao je i ASFALT, a sa njim je naša dobra
STARA CISTERNA otišla na zasluženi odmor.
-A MOMCI I DJEVOJKE SU SE NAPOKON
MOGLI U CIPELAMA VISOKIH PETA ,
ŠEPURITI PO RAVNOJ I ČISTOJ DUGAČKOJ
Č A R Š I J I...


Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic