Izdvajamo

 

Piše: Alma Alić Karabašoć

Tog dana 14. junskog, te devedeset i druge,kiša je padala,vrijeme ručka(ko je imao), došli su u zaseok Balići, gdje smo bili izbjegli, ta četnička vojska, istjerala nas u roku pet minuta.Napuštaj sve i kreći.Kuda i gdjje nezna se.Ostao je šporet nalozen, i pita zeljanica u rerni.Kiša je padala, a mi u koloni sa par stvarčica u ruci, pred puškom i put Trnopolja.Dolazeći kod logora Trnopolje, dočekali su nas četnici ispred 'stočnog voza' i jedan poseban četnik koji je nosioo hodzinu ahmediju na glavi.Tog dana smo posljednji put i neznajući da će biti posljednji, ostavili rodni kraj, mahalu, očeve, majke ,dide, amidze, sestre , braću, familiju, prijatelje i komšije.Ostavili ono djetinjstvo i jedan život, onaj život..Prvi puta kroćih u 'stočni voz", vagon pun natovaren mojih komšija.Da put bez povratka, put ka Doboju(nismo znali,dok nismo stigli),put u nepoznato, živ il' mrtav.Preživjeli smo konvoj etničkog čišćenja,preživjeli most na rjeci Bosni.Preživjeli dječije strahove, patnje, neimastinu, glad ...preživjeli..Jedan od onih urezanih sjećanja tog dana i noći ,bio je i onaj "ajvar" iz 'mohunine trgovine', mama i strine su ga uzele u obilasku zadnjeg puta,odlazeći tražiti ostatke hrane..Taj ajvar i par kriški kruha, spasio nam je život.
Pa i ona "rangica, ^nakupljene kišnice" ispružene ruke kroz prozor voza..A bilo je toga još, drugom prilikom..
Samo su dio tog 14 junskog dana, te devdeset i druge..

Alma

Mladost više doći neće , nema prošlih dana ..


Meša Selimović

Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo.

Opširnije...