Pise: Semira Jakupovic
Tri nove pjesme od nase kozarcanke, Semire Jakupovic.
USNULI GRAD SEMIRA JAKUPOVIĆ
Klanjam ti se, usnuli grade
Ti, starče, s mukotrpnom prošlošću,
Sa licem djeteta
Š to odišeš mladošću.
Klanjam se tvojim dimnjacima
Iz kojih se opet dim vije
Svakom tvom ponosnom čovjeku
Koji se od pogleda ničijeg ne krije.
Divim se tvojim okrečenim šljivama
I živopisnim, pošumljenim brežuljcima
I kamenu kozaračkom džinovskom
Koji te kao vjerni stražar čuva.
Klanjam se krovovima novim
Što prkosno paraju nebo i oblake
Njivama istrijebljenim od korova,
Koraku neposustalom,
težem od olova.
Pozdrav herojskom srcima
Što se ne boje novih početaka
Onima što vjeruju u život
I nakon smrti i gubitka imetaka.
Klanjam ti se , moj rodni raju
Uspavanom u slasti novostečene slobode
Pred tobom s poštovanjem stojim
I pejzaže tvoje stihovima bojim
I želim da nikada više
Pepeo ne postaneš
I da u svojoj neuništivnosti
Dosljedan ostaneš.
******Posveceno mom rodnom kraju
UNISTENA LJEPOTA SEMIRA JAKUPOVIC
Da nije zalosno bilo bi lijepo
Posmatrati zamagljena brda
Nase krasne Bosne.
Da nije zalosno bilo bi lijepo
Posmatrati tihi tok rijeka
I razmisljati o prolaznosti zivota
Da nije zalosno bilo bi lijepo
Slusati vlastiti eho
Dok sunce se mijesa s borovim iglicama
Da nije zalosno bilo bi lijepo
Setati planinskim obroncima I uzivati u sustanju lisca
Da nije zalosno bilo bi lijepo
posmatrati igru bjelicastih oblaka
Ali, eto, ponovila se se Kovaciceva “Jama”
Stihovi iz djacke klupe
Prnesose se u zarobljenicke skute.
Dogodila se Srebrenica, Hrastova glavica,
Koriucanske stijene, Kevljani,
Lisak, Bezdana
A svijet je slijepo zatvarao oci i usta.
I ponovila se “Jama”
Nakon pedeset godina
Suma je sramno pognula glavu
A rijeka postal krvava.
MUZIKA JUTRA SEMIRA JAKUPOVIĆ
Slušaj tu prekrasnu muziku jutra
Što maše rukom pomrčini
I tanano prede po zori kao harfa
I zanosno najavljuje dolazak novoga dana.
Osluhni njeno milovanje po razmaknutim zavjesama
I češljanju zore i rose po nogama
I umij sunce k’o jutarnjeg putnika
I zahvali Bogu što dade ti još jedan dan
I ne budi lijen, odoli izazovima ljenčarenja
Podigni usnulu glavu sa snovima natrpanog jastuka
I zapečati ovaj trenutak zauvijek
Ureži ga u svoje sjeċanje duboko, duboko
K’o ime zaljubljenog u koru drveta
I ne treba ti neki veliki razlog za slavlje
Raduj se što si zdrav i živ
I ne traži od života previše
Jer opet dočekuješ Sunce, svog milog saputnika
Zahvali mu što dusu ti grije
I plavom nebu što se gromoglasno smije
I skladaj nježne note života
Koje će te odvojiti od duge, mračne noći.