Izdvajamo

Piše: Denijal Dergić

Dobro se sjećam tog 21.08.1992 godine. Toga dana sam očajnički želio da uđem u jedan od 4 autobusa koji su došli u logor Trnopolje. Nisam uspio, bilo je previše zainteresovanih da otputuje u slobodu. Bio sam očajan, bijesan. Mislio sam da živ neću izaći iz logora, a zapravo sam ostao živ zato što nisam otišao. "Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate!” (El-Bekara, 216) . Toga dana je preko 200 logoraša iz logora Trnopolje koji su otputovali autobusima ubijeno na mjestu koje se zove Korićanske stijene. Policajci iz Prijedora su ih izveli iz autobusa i jednostavno pobili. Nekoliko ih se ipak spasilo. Sada skoro 27 godina kasnije ispraćamo šehide koji su pronađeni ispod gomile stijena i kamenja i identifikovani. Među njima mnogo poznanika, prijatelja, rođaka. Izdvojiti i imenovati nekoga posebno bi bila velika nepravda prema ostalima. Veliki broj ih je iz Trnopolja, ali i iz Kozarca, Prijedora. Nek im je vječni Rahmet.


Šehidske stijene (Korićani)

Tamo su odveli nedužne ljude,
Okomili se kao hijene,
To više nisu Korićanske,
Ostale to su Šehidske stijene

U smrt su otišli rođaci, braća,
Tu su sve nade pobijene,
Za mene nisu Korićanske,
To su za mene Šehidske stijene.

Svake godine ja odem tamo,
Uvijek tu ostane dio mene,
Suzom u oku sjetim se svega,
Ostale to su Šehidske stijene.

Oni su živi, umrijeti neće,
Sjećanje na njih i nema cijene,
To su šehidi što vječno žive,
Zato ih zovem Šehidske stijene.

Dušmani naši i sad nas mrze,
Iluzije su sve razbijene,
Imena drugog za mene nema,
Za mene to su Šehidske stijene.

(Denijal D.)


"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.