Izdvajamo

Piše: AlamĆirkić

Odbacivali su je često... O daaaa... Patila je zbog toga. Itekako. Odbacivali je oni manje dragi. Odbacivali je i oni kojima bi litar krvi dala. Odbacivanje je sastavni dio života. Svačijeg. Mog i vašeg. Njenog.
Zamjera li ikome od njih? Ni sekunde. Boga mi.
Odbacivali su je u djetinjstvu jer je odrastala drugačije. Pod najintenzivnijim uticajem nekog ko je 52 godine stariji od nje.
Odbacivali je u pubertetu jer nije imala original leviske i patike.
Odbacivali je jer nije pričala zanimljive priče o ljetovanjima i zimovanjima na koja nije išla jer su bili siromašni.
Odbacivali je kao djevojku jer su se njene sise i dupe razvili sa par godina zakašnjenja. Jer je bila staromodna i dosadna. Odsutna i u svom svijetu. Neki kažu i razmažena.
Odbacivali su je zbog porijekla. Pobogu, na smrt su je voljeli, ali joj je ime bilo pogrešno. Baš su htjeli nju da ožene, ali eto, samo da riješe tu malu sitnicu.
Odbacivali su je jer su smatrali da nije dovoljno dobra snaha, prijateljica, komšinica.
Odbacivali jer je stajala iza onog sto misli i radi. Kaže. Piše. Odbacivali jer nije odustajala. Odbacivali jer joj je osjećaj unutrašnjeg zadovoljstva i mira važniji od svih priznanja i nagrada ovog svijeta.
Odbacuju je i dalje. Više i ne razmišlja o razlozima. Ne zanimaju je. Ne plaši se.
S godinama je prestala brinuti o tuđem odobravanju i priznanju. Prestala je brinuti o tuđim reakcijama na svoje osjećaje.
Ona je uistinu autentično ljudsko biće. Zna da se kvalitetan odnos između dvoje ljudi zasniva na prihvatanju činjenice da niko nije savršen i da se druga strana ne mora ponašati u svakom segmentu života upravo onako kako ona očekuje.
Kad jednom iskusite odbacivanje, kao ona, znaćete kako je osjećati se neželjeno i to će vas podsjećati da trebate drugima ukazati samilost.
Odbacivanja su stvarna i neugodna. Bole. Boli život. Boli, ali ide dalje. To je činjenica.
Otkad je svijeta i vijeka ljudi odbacuju. Ogovaraju. Ponižavaju. Povrijeđuju. Iznose svoja subjektivna mišljenja o vama. Tuđe mišljenje je samo mišljenje. Nije činjenica.
Vaše mišljenje o sebi sigurno vrijedi koliko i tuđe. Vjerujte, i više!
Odbacivanje tuđih mišljenja je najbolja vrsta odbacivanja koju sebi možete pokloniti. Jedina ispravna.
Zato...
Ne prekosutra. Ne sutra, već danas. Odmah. Sad!
Priprema, pozor, start!

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.