Izdvajamo

Piše: Alma Ćirkić

Da mi je živa pa da je nazovem.
Da se javi onako tiho i milo.
Da joj kažem da joj dolazim čim završim s poslom.
Da me pita šta mi se jede.
Da je zamolim za čeputanu kljukušu s bijelim lukom.
Da je prelije maslom otopljenim u obijenoj maštrafi.
Da kaže da nema šanse jer ću se pretvoriti u češmu luka.
Da mi objašnjava da je sramota.
Da u kući ima svega i da joj nije teško napraviti šta god poželim.
Da je iskuliram i pitam treba li kupiti vrhnje.
Da dođem pred kuću.
Da bijeli luk miriše.
Da mama stoji na ulaznim vratima.
Da me zagrli i kaže da operem ruke.
Da čeputana čeka na stolu i staroj tepsiji.
Da je sa lukom, vrhnjem i maslom.
Da mama sjede i namjesti se pored mene jer zna...
Da će mi luk sniziti pritisak.
Da će glava klonuti u njeno krilo...
Da mi je živa pa da je nazovem...
Da se javi onako tiho i milo...
Da dođem pred kuću...
Da mama stoji na ulaznim vratima...


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

"Vidiš ovu moju podignutu ruku, koja kao kameni cvijet osta, da svjedoči zločin vaš...
Vidiš ovaj cvijet sa latica pet, to je dokaz protiv vas, koje je vrijeme sačuvalo...
Vidiš li i čuješ vapaj moj, preklinjanje moje da me u životu ostavite...

Ova ruka moja osta podignuta, da te sjeća, i da pamtiš, da ti strah od Božije kazne ispunjava i noći i dane...

Predajem te Bogu Svemogućem ubico tijela i duha moga, neka ti Bog sudi, a ja ti oprostiti neću...."

Taif Rose 2013

Opširnije...