Izdvajamo

Piše: Semira Jakupović

Sjetimo se Srebrenice I svih drugih gradova koji cijenu rata skupo platiše

Jadnih ljudi u kolonama za streljanje koji se nikada kući ne vratiše

Eha strave i užasa što u ljetnoj noċi odjekuje

Tješenja da ovo zlo jednom će proći

Ideala i vjere da bolje sutra će doći

Momaka u cvijetu mladosti, djece, staraca u poderanoj odjeći I njihove nesnosne boli

Oči orošene ,u nebo uprte, nijemi pogled sto Boga za spas moli

 

Sjećanja utjehu nude na one sto srce toliko voli, A razum je sve jači

Epohu mira priželjkuju, put spasa sve je kraći I kraći

 

Samo još malo, pa do slobode, sve bliže su svojoj braći

Rat, taj oholi rat, ni za kog milosti nema

Ekrani su prepuni vijesti, ali obmanut svijet nažalost drijema

Borba između života I smrti, Evropa oklijeva i karte u rukavu vrti

Ratnici oholi, pretvoreni u demone, odluke prave u ime smrti

Epitafe pišu, prošlost s radošću brišu I prljavom pravdom rukuju

Ne haju za prijatelja I prvog komšiju, pretvaraju se u sotone, dok svijet u poricanju zla tone

I jata ptica pripremaju se za bijeg pred ovom strahotom ljudskoga uma

Caruje snaga oružja, rafali se cuju sa prašnjavog druma i kao u košnici pčela sve vrvi

Evo, zora sviće sa pečatima svježeg mesa I krvi

Semira Jakupović


 

Al' mi moja mati nikad ne znade objasniti zašto ja sad nemam sadašnjosti a o buducnosti da i ne pricam. O prošlosti citam, ali je malo kasno, a da sam znao, da smo svi znali, da nam je receno, sad bi bezbeli kahvendisali kod Šide ili kod Saje cifuta il' pred Indeksom, Oazom ili u Trinestici, ko što su radili oni naši jarani, kojih više nema, prije dvadesetak godina. (Novembar 2011.)