Izdvajamo

Piše:Anto Tomić

Mene je Bosna rodila, zadojila, zanunala, pjevušila uspavanke, u njoj sam odrasla, stasala, teče mojim venama, u njoj želim umrijeti ..

Bosna je moja majka ...

Stidite li se vi svoje majke? Njene marame ili šamije, njenih vezenih suknji ili dimija, njenog odgoja, govora, ponašanja?

Stidite li se onog “bolan”, seoskih sokaka, sevdalinke, sijela, narodnih običaja? Ili vam je draže sve ovo uvezeno sa Istoka ili Zapada?
Uvijek su mi bili čudni ljudi koji kriju ili se stide svojih korijena, koji objeručke prihvataju nešto tuđe, do savršenstva iskopiraju akcenat, manire. Toliko im je ispran mozak da oni čak i misle da tako treba.

Onima koje kopiraju - vjerovatno izgledaju smiješno jer, često se desi da im se u trenutku opuštenosti omakne nešto, ako ništa drugo - bar ono naše "bolan" ili "bona" :)

Ako vam je draže nešto tuđe nego ono čemu vas je majka učila, nešto definitivno nije u redu s vašim mozgom.
Vi ste tada "pljunuli" na svoje bake, nane, djedove, oca, majku, na sve ono čemu su vas učili ....na grobove vaših predaka.... na sebe.

Zemlju čine ljudi .... dom čine ukućani ....ne granice ili zidovi ...

Još uvijek više vjerujete ovima “sa televizije”?
Onima koji su nam do sada sve slagali ili svome razumu, srcu?

- “ O ti moj gladni sušićavi raju
koliba, buništa, horoza i jare
tebe ubijaju!
Hoće da te nema!
I stide se tebe,
Tebe
Bosno,
Majko!”
..........
“Volim te i plačem
Plačem
Al’ ne nad grobom jer ti mrtva nisi!
Nego nad sudbinom
Nad sramotnim trenom
I nad tvojom djecom
Nad tom jadnom rajom!"

Eto, to su vam neka moja razmišljanja obogaćena proročanskim stihovima Enesa Kiševića :) .... i kad kažem "Bosna" naravno da mislim i na Hercegovinu :)

(by Božana Čavar)


Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović