Svim majkama i očevima koji u ratu izgubiše djecu
Za vas
majke Bosanke
I očeve tužne
sa dubokim,
ogromnim ožiljcima
u vašim ožalošćenim srcima
za vas sa teškim teretom na nježnim ramenima
za vas što godinama neutješno plačete
za izgubljenim sinovima, kćerkama,
braćom ,očevima…
Možemo li ikad zamisliti
bol koju svakog trenutka osjećate
njegovu dužinu
njegovu širinu
njegovu jačinu
Da li je moguće izmjeriti
vašu ljubav
vašu snagu
vaše strpljenje
patnju u beskonačne
noći i dane
Da li je moguće osjetiti
otkucaje vaših srca
vas koje ste živi
a kao da niste
vas koje stalno tugujete
ali se uvijek nadate
da bolje sutra će doći
i kada praznih ruku ostajete
i kada budne zore dočekujete
i iz noćnih mora se budite
sa šapatom njihovih imena
i u bajke želite da vjerujete
I sretne završetke čekate.
Da li se mogu napisati
Stihovi dostojni vas
Koje drugih želja nemate
Osim da im mezare dotaknete
Da za njihove duše proučite
da se sa svojim najdražima
što prije sastanete
Za vas
Moji neopjevani heroji i heroine
koje ste mnogo toga preživjeli
I bol neopisivu nadjačali
i nikada niste pokleknul
Za vas koje se od čekanja
Nikada niste umorili
koje mržnju u sebi ne nosite
vi posjekotine u neustrašivim srcima nosite
vi se nikada ne predajete
čvrsto na zemlji stojite
i surovoj stvarnosti u oči gledate.
Ispod vaših kršnih tijela
hrabrost se krije
i život smrt pobjeđuje.
I bijela ptica mira
ponovo širi slomljena krila
i ruke drhtave, smežurane
poruke mira šalje
nemilosrdnom svijetu
satkanom od uništenih snova
lažnih nada
I nemilosrdnih ljudi,
"Hej, vi, moćni,
Ubijanja nedužnih zaustavite! "
