Izdvajamo

Bosanske majke        Semira Jakupović

Za vas

majke Bosanke

sa dubokim,

ogromnim ožiljcima

u vašim ožalošćenim srcima

za vas sa teškim teretom na nježnim ramenima

za vas što godinama neutješno plačete

za izgubljenim sinovima,

braćom i očevima.

Možemo li ikad zamisliti

bol koju svakog trenutka osjećate

njegovu dužinu

njegovu širinu

njegovu jačinu

Da li je moguće izmjeriti

vašu ljubav

vašu snagu

vaše strpljenje

patnju u beskonačne

noći i dane

Da li je moguće osjetiti

otkucaje vaših srca

vas koje ste žive

vas koje stalno tugujete

ali se uvijek nadate

da bolje sutra će doći

i kada praznih ruku ostajete

i kada budne zore dočekujete

i iz noćnih mora se budite

sa šapatom njihovih imena

i u bajke želite da vjerujete

I sretne završetke čekate.

Da li se mogu napisati

Stihovi dostojni vas

Koje drugih želja nemate

Osim da im mezare dotaknete

Da za njihove duše proučite

da se sa svojim najdražima

što prije sastanete

Za vas

moje neopjevane heroine

koje su mnogo toga preživjele

I bol neopisivu nadjačale

i nikada nisu pokleknule

Za vas koje se od čekanja

Nikada niste umorile

koje mržnju u sebi ne nosite

vi posjekotine u neustrašivim srcima nosite

vi se nikada ne predajete

čvrsto na zemlji stojite

i surovoj stvarnosti u oči gledate.

Ispod vaših kršnih tijela

hrabrost se krije

i život smrt pobjeđuje.

I bijela ptica mira

ponovo širi slomljena krila

i ruke drhtave, smežurane

poruke mira šalje

nemilosrdnom svijetu

satkanom od uništenih snova

lažnih nada

I nemilosrdnih ljudi,

"Hej, vi moćni,

Ubijanja nedužnih zaustavite! "

Semira Jakupović


Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.