Izdvajamo

 

JEDAN ŠKOLSKI ČAS O DOMOVINI 

autor: Semira Jakupović


Kad kažemo Bosna na šta vas to podsjeća?


Bosna je nekada imala kraljeve

Time se baš volim pohvaliti

Imala je i banove i kraljeve i kraljice

Sve je dobro znati

 


Mene na ćevape i pite,

Na krempite i šampite,

Na bostan i na sladolede

U Bosni se uvijek dobro jede

 


Nana hoda za mnom i pita,

"Sine, šta ćeš jesti?"

Da li ćeš kifle, ima i svježih jaja,

I nutkanju hrane, nikad nema kraja

 


Dido već rostilj sprema

I sto je pun, nema čega nema

 


A ja volim Džeku i nosim njegov dres

I volim kolo, narodnu nošnju, dimije i fes

 

 

I dječji odgovori brzo se nižu,

Na pitanja brzo, odgovori stižu

 


A mene na zastavu žute, bijele i boje plave

Koja se vijori iznad glave

 


Tamo su čarsije pune ljeti

I imam mnogo rođaka, i toga se sjetih

Idemo na vašari i na bazene

I lijepo je kud god da se krene

 


A da li vam je ići kući ići žao?

 

Ah, to nam baš nikada nije pravo.

Taman kad se malo pričati naviknemo

Drugoj kući ići moramo

 


Draga djeco, uskoro će kraj časa

I na odmor moramo

Hajde brzo, da ponovimo.....

 

Šta je za vas domovina?

 

Tamo gdje su rođeni moji roditelji

Tamo odakle su moji korijeni

 


To je još jedan jezik koji ucimo

I ponosimo se što ga znamo

 


Stigli smo do kraja časa

Al' oklijevaju vrijedni đaci

Još bi malo o Bosni da nauče

Da se pohvale I kod kuće

 


Hvala draga djeco,

Što domovinu volite kao najljepši cvijet

A danas ste svi, zaslužili pet


Semira Jakupović

Al' mi moja mati nikad ne znade objasniti zašto ja sad nemam sadašnjosti a o buducnosti da i ne pricam. O prošlosti citam, ali je malo kasno, a da sam znao, da smo svi znali, da nam je receno, sad bi bezbeli kahvendisali kod Šide ili kod Saje cifuta il' pred Indeksom, Oazom ili u Trinestici, ko što su radili oni naši jarani, kojih više nema, prije dvadesetak godina. (Novembar 2011.)