Izdvajamo

 

Udruženje Prijedorčanki Izvor punih 25. godina prikuplja informacije o ubijenim i nestalim Prijedorčanima nesrpske nacionalnosti u periodu 1992-1995 godina. Težak je to posao i trebalo je mnogo energije potrošiti kako bi se napravili određeni iskoraci.

 Jedan od naznačajnijih projekata je knjiga ubijenih i nestalih “Ni krivi ni dužni” koja na najbolji način govori o stravičnin zločinima počinjenim nad Bošnjacima i Hrvatima grada podno Kozare.

 

Udruženje Prijedorčanki Izvor nije dozvolilo politici da uđe u udruženje što je u bosanskohercegovačkim prilikama gotovo nevjerovatno.

“Izvor” se poštuje i kod sugrađana drugih nacionalnosti jer se istinom bori za prava porodica ubijenih i nestalih.

 

Svjetlo dana je ugledala Monografija Izvor koja govori o četvrt vijeka djelovanja. O značaju ovog djela govorila je novinarka Gordana Katana iz Banja Luke i dobitnica nagrade “Izvora” za borbu protiv negiranja genocida.

Da je Udruženje Prijedorčanki “Izvor” bilo na strani pravde i istine govori prof.dr. Mujo Begić, direktor Regionalnog ureda Instituta za traženje nestalih BiH u Bihaću.

 

Na današnjem obilježavanju 25.godišnjice rada Udruženja Prijedorčanki “Izvor” zaslužnim pojedoncima i kolektivima dodijeljene su zahvalnice i naglašen njihov značaj za rad ovog udruženja koje će i dalje raditi u interesu pirodica ubijenih i nestalih u gradu podno Kozare.

Senudin Safić, Mojprijedor.com

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.