Izdvajamo

Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida u Kanadi, poslao je otvoreno pismo gradonačelniku Prijedora Milenku Đakoviću u kojem od njega traži da 20. juli proglasi danom žalosti za nevino ubijene žrtve genocida u Prijedoru.
Navodi da će kao sastavni dio kulture Institut za istraživanje genocida Kanada kontinuirano svake godine tražiti od gradonačelnika Prijedora proglašenje 20. jula danom žalosti.

“Tražimo od vas da konačno pokaže minimum ljudskosti i morala i proglasite 20. juli Danom žalosti na području Prijedora za žrtve, za ubijenu djecu, za ubijene žene koji su sada samo tačke u vremenu i prostoru gdje je zločinačka ruka ostvarila svoje namjere. Dana 20. jula bit će obavljena kolektivna dženaza 86 identificirane prijedorske žrtve. Imate priliku na ovaj sveti dan poslati poruke mira, tolerancije i opomene iz Prijedora, poruku kojom ćete iskazati poštovanje prema žrtvama”, navodi Ramić

Ističe da općinske vlasti Prijedora nikada nisu javno priznale djela tadašnjih vlasti i odale pokajanje za patnje kroz koje su prošle na hiljade Bošnjaka i Hrvata, te pružile ruku pomirenja i pokajanja. Negiranje takvog zločina, kaže on, zahtjeva organizovan pristup i podržavanje zločinaca. Ali mi nećemo posustati, genocid nećemo i ne možemo nikad zaboraviti.

“Ako odustanemo od zajedničke budućnosti Prijedora na bazi istine i pravde, na bazi priznanja i pokajanja za zločin, odustajemo i od zajedničke budućnosti države Bosne i Hercegovine, što ne smijemo i nećemo to dozvoliti. Mi nastavljamo međunarodnu kampanju da se žrtvama genocida u Prijedoru omogući dostojanstveno sjećanje i obilježavanje, kao i podizanje adekvatnog spomen-obilježja, kao opomene na strahote genocida”, poručuje Ramić.

U saradnji sa američkim i kanadskim državnim organima i organizacijama za zaštitu ljudskih prava i sloboda, poručuje on, i dalje rade da žrtve genocida u Prijedoru dobiju pravo da se zloglasni koncentracioni logori obilježe kao spomen-stratišta Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru, te da 31. maj postane trajno datumsko obilježje prijedorskih bijelih traka i da se 20. juli trajno proglasi Danom žalosti u gradu Prijedoru.

“Jer genocid u Prijedoru je krajnje nečovječna radnja, činjena u režiji parainstitucionalnog, velikonacionalističkog režima u namjeri potčinjavanja, dehumaniziranja i stvaranja nepodnošljivih uslova za život kako bi se što brže i što okrutnije izvršilo etničko čišćenje bošnjačkog i hrvatskog naroda.Trebate znati da istraživači genocida i aktivisti za ljudska prava i slobode neće odustati od borbe za istinu i pravdu sve dotle dok istina ne pobijedi, dok se ne postigne pravda, ne donese trajni mir i ne izgradi prihvatljiva i ljudski snošljiva budućnost za sve građane u Prijedoru. Civilizacijska je obaveza i ljudska potreba dati prilog razvijanju kulture sjećanja na žrtve genocida. Sada imate ponovo priliku za to”, piše, između ostalog, Ramić.

Klix.ba

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic