Izdvajamo

Mlada umjetnica iz Prijedora Anita Zečić provela je četiri mjeseca radeći diplomski ispit nazvan “Prijedor ’92”.

Nisam ja bitna u ovom projektu, bitne su žrtve. U njihovo ime stojim ovdje pokazujući šta se desilo u Prijedoru i šta se dešava danas u svijetu”, poručila je Anita.

Spomenik u obliku kupole visok je tri, a širok šest metara. Napravljen je od 260 metara bijelog, skoro prozirnog platna, a kada uđete unutra dobijate osjećaj klaustrofobije. Platno je spojeno sa 432 konopca koji predstavljaju vezu sa 1992. godinom i sjećanja na žrtve.

Za sebe kaže da je iz tri grada. Otac joj je iz Prijedora, majka iz Kozarca, a ona je odrastala u Sanskom Mostu. U ratu je izgubila 30 članova porodica.

“Ko će, ako neću ja, predstaviti naš narod i BiH svijetu koji mora i vidjeti i čuti šta se desilo. Kroz umjetnost se može mnogo toga uraditi jer jedno su knjige koje mnogi ne čitaju, a drugo je kad prikažeš nešto što se mora vidjeti i kad pogledaš žrtvama u lice”, rekla je.

Svaka žrtva je bitna, bez obzira na nacionalnost. To što se dogodilo i činjenicu da je u Prijedoru bio genocid ne smijemo negirati”, poručila je Anita dodajući kako će to pokazati ovim spomenikom koji će putovati čitavom Evropom.

Nakon nekoliko gradova koje je obišla na red je došao i Zagreb.

inmedia


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Samo oni koji se plaše da zauzmu neki stav u životu, prihvataju na sebe ulogu dobre duše. Uvijek je neuporedivo lakše vjerovati u sopstvenu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego smoći hrabrost i upustiti se u borbu sa jačim od sebe; uvijek možemo reči da nas bačeni kamen nije pogodio, a onda tek noću, u samoći, oplakivati, svoj kukavičluk... Trgni se čovječe.