Izdvajamo

Medina Rahman je direktorica “EDNA Metalworking”, prijedorske kompanije koja se bavi proizvodnjom metalnih konstrukcija i trenutno zapošljava 30 radnika.

Fokus proizvodnje im je na izradi stanica za grijanje. Izvoze isključivo za njemačko tržište, a planiraju i širenje na druge zemlje Evropske unije.

– Investitori su naši ljudi iz bosanskohercegovačke dijaspore u Njemačkoj, te je tako i došla ideja za pokretanje preduzeća u Prijedoru. Imamo veliku podršku lokalne zajednice i Agencije za razvoj grada Prijedora. Uskoro će nam pet godina poslovanja, te se nismo susreli ni sa jednim vidom problema u komunikaciji sa lokalnom samoupravom – navela je Rahman.

Sa USAID Projektom “Diaspora Invest” dogovorili su organizaciju treninga za dodatnu obuku i edukaciju radne snage. Iz “EDNA Metalworkinga” poručuju da će im ova vrsta podrške osigurati prostor za otvaranje novih radnih mjesta.

– U 2019. planiramo proširenje rada. Planiramo izgraditi proizvodnu halu na parceli od oko 4.000 kvadratnih metara u Industrijskoj zoni “Celpak”. Realizacijom tog projekta bit će stvorebi uslovi za zaposlenje novih radnika, te ćemo proširiti proizodnju. Otvaramo mogućnost za pokretanje novog investicijskog ciklusa. Raditi se mora, a kroz proširenje i stalno napredovanje imamo šansu za uspjeh – zaključila je Rahman.

“EDNA Metalworking” je još jedna od kompanija koje su pokrenute investicijom iz dijaspore u prijedorskoj regiji. Nakon uspješnih primjera “Austroneta”, “FANA Arifagić”, “Agroplusa”, te tek rastućih poput ove kompanije i “SB Lasera”, Prijedor postaje prepoznatljiv po investicijama iz dijaspore, ali i po uspješnim ženama koje predvode nove procese i unose inovacije u proizvodnji, saopćeno je iz USAID Projekta “Diaspora Invest”.

Biznis.ba / FENA

 

 

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović